Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Zavidovićka bajka: Magareća farma

Što se tiče druželjubivosti, magarci su baš kao ljudi – svaki ima svoj karakter po kojem se razlikuje od onog drugog, kazao je za Furaj ba…

Što se tiče druželjubivosti, magarci su baš kao ljudi – svaki ima svoj karakter po kojem se razlikuje od onog drugog, kazao je za Furaj ba vlasnik Alen Jusupović

Napisala: Adisa Bećiragić

Iza sedam brda, sedam gora, sedam rijeka i sedam mora… Tako su počinjale bajke koje smo čitali kao djeca i kada smo odrastali, shvatali smo da je sve to izmišljena, uljepšana stvarnost.

Ipak, neke bajke mogu da ožive i postanu realnost. I nije potreban čarobnjak, i nema bundeva koje se pretvaraju u kočije, nema vila ni vilenjaka. Potrebna je želja, volja i velika ljubav. I da, nešto novaca.

Alen Jusupović iz Zavidovića imao je sve to – želju, volju i ljubav, a novce je osvojio na konkursu USAID-a u okviru programa „Imam ideju“. A ideja se zvala pokretanje farme. I dok se svi odlučuju za farme krava, koza ili ovaca, Alen se odlučio za uzgoj magaraca. Tako je nastala prva i za sada jedina farma ovih životinja u našoj zemlji.

Na farmi, koja je zapravo prava seoska bajka, trenutno živi 19 magaraca i jedan konjić poni. Porodica Jusupović uskoro planira osnivanje zoo vrta sa isključivo domaćim životinjama, gdje će roditelji moći doći sa djecom i pobjeći od svakodnevnog stresa. Nakon toga, kreće se u razvoj ruralnog turizma, osnivanja malog etno sela u kojem ćete moći prenoćiti i jesti isključivo domaću hranu, onu koju domaćini sami proizvedu.

Magareće mlijeko je jako zdravo, gotovo se može reći da je prirodni lijek, posebno za plućne bolesnike. Jedna litra košta stotinu maraka, prodaja ide dobro, a ono što se ne proda, Jusupovići koriste za proizvodnju prirodnih kozmetičkih preparata, krema i balzama od kombinacije mlijeka, meda i maslinovog ulja i trenutno su okupirani njihovom promocijom. Odgovor tržišta je odličan i vjeruju da će sve planove koje imaju, uz puno truda i malo sreće, i uspjeti ostvariti.

3-2

U planu su imali i pokretanje farme domaćih kokoši i prodaju jaja, ali su lisice „odlučile“ da im uspore taj proces, pa će ova zamisao morati pričekati izgradnju odgovarajućih objekata.

Ono što nas je posebno zanimalo na ovom zanimljivom mjestu jesu odgovori na neka pitanja: možemo li reći da je neko glup kao magarac, jesu li tvrdoglavi kao što ljudi kažu i koliko su druželjubivi.

-Tvrdoglavi jesu, ali glupi nisu. Naprotiv, iznimno su pametne životinje. Kada pođe padati mrak, sami odlaze u štale, svaki na svoje mjesto i nikada se neće desiti da zauzmu tuđe. Osim toga, nikada neće popiti prljavu vodu kao ni vodu koja je dugo stajala, moraju piti svježu. Što se tiče druželjubivosti, magarci su baš kao ljudi – svaki ima svoj karakter po kojem se razlikuje od onog drugog, kazao nam je vlasnik Alen Jusupović.

Petkovići bb,
Zavidovići
 
061/935-711; 061/102-75
Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI