U dvorištu blagajske tekije prije više od pedeset godina nicao je hotel. Trebao je to biti ljetnikovac predsjednika tadašnje SFRJ Josipa Broza Tita i do potpune izgradnje nedostajao mu je samo krov. No umjesto da odobri radove na završetku gradnje hotela, Tito je naredio obustavu radova i rušenje svega do tad izgrađenog – sve zbog jedne Hercegovke.
Piše: Semra Hodžić
Riječ je o Habibi Elezović iz Dubrava, koja je bila udata za Huseina Drljevića u Blagaju. Bila je majka petero djece i derviš šejha Hadžimejlića, čuvar dina i topraka.
Kada je Tito prije pedesetak godina došao u tajnu posjetu u Blagaj da nadgleda radove, Habiba je bila zaključana sa svojom porodicom u odajama tekije u kojoj je živjela pod prijetnjom da ne smiju izlaziti dok se nešto veliko ne završi. Habiba je znala o čemu je riječ, pa je razvalila zamandaljenu bravu na vratima i istrčala napolje. Ugledala je Tita, a i on je nju primijetio pa je razmijenio sa njom riječ-dvije. Nije gubila vrijeme, jer ne viđa se s Titom svaki dan, pa mu je odmah ispričala šta je muči, stoga je Tito pitao kako joj može pomoći.
“Vidiš onu košćelu što je probila krov i sprat tekije, pa tekija samo što se ne sruši. Ako moreš, da je popraviš. Išla sam i moljakala po Mostaru, niko neće da nam pomogne. Nije to zbog nas, nama ne treba, nego zbog tekije. Nje mi je najviše žao. Ja da imam, ja bih je sama popravila, ali nemam. I, znaš šta još, druže Tito? Ovom hotelu nikako nije mjesto ovdje uz tekiju. Morate ga rušiti. Gdje će hotel uz tekiju?!”, rekla mu je Habiba, na šta je Tito obećao da će se hotel srušiti i tekija popraviti, ali nakon njegovog povratka nazad u Beograd – Džemal Bijedić, Čedo Kapor, Đuro Pucar i ostali koji su tada bili tu i primili k znanju da se izvrši Titova naredba, pretvarali su se da nisu dobro razumijeli.
Habibin sin Alija Drljević za života je prepričavao ovu borbu svoje majke, koju je u knjizi “Badžije-pobožne muslimanke” ovjekovječila spisateljica Sabina Voloder-Strinić.
“Radeći za časopis Kelamu’l šifa, koji već izlazi 17 godina, a bavi se kulturom, historijskim naslijeđem i tesavvufom, krenula sam u istraživanja na temu žena derviš. Raspitujući se kao i svaki novinar, odgovor mi je dao vlasnik štamparije u kojoj smo štampali prve brojeve časopisa, gospodin Alija Drljević iz Mostara.
Rekao mi je da je Habiba Elezović bila njegova majka i tako smo uz huk izvora Bune, sjedeći u bašči blagajske tekije zapisali priču o jednoj hrabroj ženi Hercegovki koja je je spasila blagajsku tekiju”, rekla je autorica knjige za Furaj.ba.
Alija je prepričavao kako se dobro sjeća da su kao djeca viđali radnike uz zidine tekije i da su oni nastavili raditi poslije te posjete, ali da njegova majka nije odustajala od svog nauma pa je otišla u Beograd kod nekih poznanika i tri dana tražila način kako da dođe do Tita. Kada ga je konačno našla, rekla mu je da ga nisu poslušali, već da su i krov završili. Priča se da se ne zna šta je prije došlo u Mostar, njegova majka koju je Tito poslao helikopterom nazad iz Beograda ili njegova depeša da se mora uraditi onako kako je naredio.
Prema njegovim svjedočenjima, hotel je brzo srušen i gradilište očišćeno, a tekija popravljena. Poslije toga njegova porodica više nije mogla stanovati u njoj i čuvati je kao do tada, ali ni njima ni njegovoj majci nije bilo žao.
Autorica Sabina Voloder-Strinić je bila prva koja je zapisala ovu priču, a intervju sa sinom žene koja je spasila blagajsku tekiju od rušenja je obavljen 2003. godine.
Porodica Habibe Elezović je u tekiji živjela od 1925. godine jer su željeli da je održavaju, a ne da je gledaju kako propada. Sam Alija Drljević je rođen u njoj posljednje godine Drugog svjetskog rata.
