Živi mostovi

Meghalayaje je država na sjeveroistoku Indije. Ime znači”prebivalište oblaka” i ovdje u jednom od najvlažnijih mjesta na zemlji, mostovi se ne grade, oni se uzgajaju.

Pleme Kasi već vijekovima upravlja korjenjem i lozom lokalnog drveta (Ficus Elastica) i gaje mostove tako što korjenje pružaju vodoravno preko rijeka i potoka stvarajući čvrstu konstrukciju. Kada korjenje i loza dospiju na suprotnu stranu, omogući im se da i tu puste korijen i vremenom se stvori snažan živi most. Nekima je potrebno 10 do 15 godina da postanu potpuno funkcionalni a kada dostignu punu snagu, procenjuje da mogu da traju od 500 do 600 godina, što je mnogo duže od zidanih mostova. S obzirom na veliki stupanj vlažnosti tla, ovdje bi običan drveni most brzo istruhnuo.
Ova oblast je jedno od najvlažnijih mjesta na svijetu sa mnogo nabujalih rijeka i potoka, pa pravljenje ovih mostova ima neprocejnjivu važnost za mještane.

Na površini mosta se postavlja granje i kamenje da bi se lakše prelazilo na drugu stranu . Neki od mostova su dugački i više od 300 metara i mogu da izdrže težinu i 50 i ljudi.