Život balkanske kraljice Teute

Iako se Treći svijet sada koristi kao pogrdni izraz, fraza je, zapravo, stvorena kako bi opisala nacije svijeta koje su odbile slijediti naraciju o Hladnom ratu, ne pristajući tako da budu zavisne i podređene države, ili Sovjetskom Savezu na Istoku, ili Sjedinjenim Američkim Državama na Zapadu. Historija država Trećeg svijeta dala im je snagu da odbiju da njima upravljaju vanjske sile. Historija koja uključuje naslijeđe jakih žena, žena koje su vladale i vodile u vremenima kada žene nisu bile dobrodošle na pozicijama moći. Neke od ovih žena se danas pamte, ali ima mnogo više priča koje su izgubljene u magli historije

Bilo je žena koje su se suprotstavile moći Rimskog carstva, ali ne mnogo. Imena Boudicca i Cleopatra su još uvijek dobro poznata i često se spominju u naučnom diskursu. No, 200 godina prije ijedne od ovih žena na Balkanu se pojavljuje izazov Rimu, koji je predvodila ilirska vladarica – kraljica Teuta.

 

Piše: Anita Barjaktarević, Red Africa Travel

Fotografije ustupila agencija Red Africa Travel

Visoki društveni položaj

Teuta se našla kao kraljica regentica za malog Pinnesa. Agronovog sina, ali ne i njenog.

U historijskim zapisima o samoj Teuti se izuzetno malo govori. Jedine izvještaje napisali su rimski historičari s izraženom mizoginijom. Ipak, postoje legende koje su preživjele, i upravo s tim legendama i malim komadićima historije možemo rekonstruisati život ove balkanske kraljice.

Službeno se ne spominje Teutino rođenje, ali svi dostupni dokazi ukazuju na ženu koja je rođena u plemićkoj porodici. Činjenica da je ona preuzela regentstvo umjesto rođene majke Agronovog sina, ukazuje da je Teuta imala visok društveni položaj. Legenda navodi da je rođena u gradu Metković, ali tek kada su je dva rimska konzula posjetila u njenoj palati u Skadru kako bi zahtijevali da se prekine ilirsko gusarstvo, kraljica se konkretno spominje.

Teuta je dala Rimljanima riječ da niko službeno povezan s vladom Ardijeja neće napasti nijedno rimsko plovilo, ali je odbila da odvrati privatna lica od nastavljanja s napadima. Takav mutan odgovor bio je previše za jednog od konzula, koji je u naletu bijesa počeo da viče na Teutu.

Teuta se razbjesnila, te, prema rimskim izvještajima, dala ubiti jednog konzula, a drugog uhapsiti na putu kući. Rimljani nisu bili poznati po ljubaznosti prema ženama, niti po odnosu koji je bio blizak istini. Htjeli su dijelove carstva Ardijeja, i ako je to zahtijevalo malo dvosmislenosti, tim bi se i služili.

S druge strane, Teuta se ponašala kao da joj iz Rima ne dolazi nikakva prijetnja. Nastavila je opsjedati otok danas poznat kao Vis. Historičar Polibije o tome je napisao: “Kao i s prirodnom kratkoćom gledišta žene, nije mogla da vidi ništa osim nedavnog uspjeha i nije imala pojma šta se dešava drugdje.”

Rimski napad 229. godine potpuno je iznenadio Teutu. Ne samo da nije očekivala rimsku invaziju, već je bila i nespremna na izdaju jednog od svojih najbližih savjetnika, Demetrija.

Dok se rimska vojska preliva u njenu oblast, Teuta je bježala pravo u njenu kraljevsku palaču u današnjem Risnu u Crnoj Gori. Odatle je sklopila mir s Rimljanima, odrekavši se većeg dijela zemlje Ardijeja i plaćajući danak. Kasnije je poslala izaslanika u Rim izvinjavajući se za postupke poduzete za vrijeme vladavine njenog muža, ali ne i za vrijeme njenog vladanja.

Teutino samoubistvo

Prema legendi, Teuta se bacila s litica u Risnu, ne mogavši ​​se nositi s gubitkom svog kraljevstva. Rimljani, koji su uglavnom imali tendenciju da trijumfiraju kada su neprijatelji slabi, nisu spominjali Teutino samoubistvo. Međutim, deset godina nakon što je izgubila Prvi ilirski rat, Demetrije, koji ju je izdao, sada se okrenuo protiv Rimljana. U spisima Kasija Diona, Teuta je navedena kao mrtva kada je Demetrije izdao Rimljane, ali se ne navodi uzrok smrti

Teuta se često povezuje s Albanijom u čijim se današnjim granicama nalazio veliki dio njenog kraljevstva. Ali balkanske granice su maglovite stvari, koje se stalno mijenjaju, a Teutino kraljevstvo protezalo se mnogo dalje od jedne moderne zemlje. Više od albanske kraljice, ona je bila balkanska kraljica. Čak i ako nemamo mnogo dokaza o samoj Teuti, još uvijek postoje brojni lokaliteti iz ilirske antike koji se danas mogu posjetiti širom Bosne i Hercegovine.

Vjerovatno najpoznatije ilirske ruševine koje još uvijek postoje, Daorson kod Stoca, sastoje se od masivnih kiklopskih zidina. Sam grad bio je napušten prije više od 2000 godina, no, pogled s Daorsona, koji ima zapovjedničku poziciju na vrhu planine, oduzima dah i olakšava uvid u to koliko se ilirsko planiranje temelji na odbrani.

Manje poznato, ali nevjerovatno značajno je podvodno arheološko nalazište Desilo u južnoj Hercegovini. U Hutovom blatu, Desilo je otkriveno tek 1972. godine. U 2008. godini na lokalitetu je otkriveno i šesnaest ilirskih brodova (s amforama). Prema istraživačima lokaliteta, brodove su najvjerovatnije potopili Rimljani u znak odmazde za ilirsko piratstvo, što je moguća veza s pričom o kraljici Teuti. Daljnji arheološki radovi doveli su do otkrića najvjerovatnije naselja i trgovačkog mjesta.

Bilo je žena koje su se suprotstavile moći Rimskog carstva, ali ne mnogo. Imena Boudicca i Cleopatra su još uvijek dobro poznata i često se spominju u naučnom diskursu. No, 200 godina prije ijedne od ovih žena na Balkanu se pojavljuje izazov Rimu, koji je predvodila ilirska vladarica – kraljica Teuta.

Trajni spomenici

Iako su se Teutine zemlje Ardijeja zaustavile na rijeci Neretvi, tek nešto dalje u današnjem Tomislavgradu nalaze se ilirske humke. Od 2015. godine u Albaniji je iskopano više od 150 ilirskih humki, dok u blizini Tomislavgrada nisu obavljeni nikakvi formalni radovi na humkama, koje, kako se još uvijek može vidjeti, čine krajolik šarolikim.

Neki od najtrajnijih spomenika Iliriji nalaze se u samim balkanskim narodima. Na prvom mjestu je jezik: riječ Bosna potiče od ilirske riječi sa značenjem voda. Istraživački rad na baštinskim dizajnima kod obrade drva pokazuje izrazit ilirski uticaj koji uspijeva da se prožima već 2000 godina. Tradicija vinarstva tako važna za ilirske trgovce, i očita na potopljenim ilirskim brodovima, također se danas praktikuje u krajevima koji su nekada bili ilirski. Tradicija tetoviranja na rukama žena katoličke vjeroispovijesti u srednjoj Bosni također ima ilirski uticaj u dizajnu tetovaža.

I na kraju, tu je duh tvrdoglavog prkosa koji pokazuje Teuta, a o kojem i dalje govore, pišu i dive mu se oni koji svjedoče kako se Balkanci suočavaju s nedaćama.