Zoran Tarade, vrijedni kolekcionar blaga Bosne i Hercegovine
Možda nikada nećemo saznati i otkriti koliko vrijednog blaga Bosne i Hercegovine čuvaju sehare, podrumi i tavani domova kako naših ljudi, tako i stranaca razasutih širom svijeta.
No, nikada ne smijemo prestati za tim blagom tragati. Baš poput Zorana Taradea, strastvenog kolekcionara i vrijednog sakupljača vrijednosti naše države, koji nas sa svojom nevjerovatnom kolekcijom i stalnom potragom upoznaje na nekoliko grupa na društvenoj mreži Facebook.
Zoran je rođen u gradu na rijeci Savi, u Brčkom. Živio je u Travniku, pa u Tuzli, odakle je otišao u Kanadu gdje sada živi i radi. Iz Tuzle je otišao tokom rata. U ratu je sa suprugom Adaletom dobio sina Daniela. Prilikom jednog granatiranja Tuzle umalo nisu poginuli, i taj je momenat bio presudan da odluče otići.
Po profesiji je geolog, ali je u Kanadi radio i niz drugih poslova. Tamo je završio i industrijski dizajn, no već neko vrijeme ne radi i sprema se za penziju.
Kolekcionarstvom se bavi desetak godina i kaže da je izuzetno zarazno. Sve je počelo nakon kupovine prve stare razglednice Tuzle. Sada u svojoj kolekciji ima dosta starih razglednica, fotografija, knjiga, karti, dokumenata, skeniranih i printanih, iz mnogih svjetskih arhiva… Sve što ima kupio je preko online aukcija…
“Svakodnevno obiđem 30-tak njih i pogledam da li se taj dan nudi nešto sa naših prostora”, pojasnio je za Furaj.ba.
Osnivanjem grupe na Facebooku “Tuzla – povratak u prošlost” krenuo je u ovu veliku avanturu, dijeleći svoju kolekciju sa javnosti. Zoran ističe kako su ljudi po prirodi znatiželjni, naročito kad im se prezentira nešto što do tada nisu vidjeli, pa su se počeli masovno okupljati u tu našu grupu. Trenutno je skoro 27.000 ljudi u grupi. Zajednicki su počeli slagati mozaik o tuzlanskoj prošlosti. Saznali su toliko novih činjenica da je to gotovo neshvatljivo, a naročito ih je iznenadilo koliko su malo učili o bh. historiji i zavičaju u školi.
Baveći se ovim hobijem upoznao je dosta drugih kolekcionara poput profesora Mandžića, doktora Papića, pilota Mecu, Begića, Ignjatovića, Mirsada Đulbića, Armina Džabirova i dr, pa je s njima počeo razmjenjivati predmete iz kolekcije. Cilj mu je skupiti što više historijskog materijala o BiH, prezentirati ga i na kraju, kad bude zauvijek odlazio s ovog svijeta ostaviti ga kao zaostavštinu nekom muzeju.
“Volio bih da i drugi imaju isti cilj kao i ja. Želim pomoći da se što više toga vrati u zemlju kojoj pripada”, rekao nam je Zoran.
Već je kontaktirao s nekim muzejima, kustosima i profesorima historije, pa je tako dio svoje kolekcije u digitalnoj formi već poklonio tuzlanskom arhivu. Planira i izdati knjigu sa profesorom Mandžićem o starim grafikama koje su nastale u BiH, te napraviti neku izložbu.
Ražalostilo ga je to što je otkrio da se na internetu prodaju neke vrijedne stare razglednice iz BiH koje imaju pečate muzeja iz Sarajeva, o kojima je kako kaže već pokrenuta istraga.
Otkako se bavi kolekcionarstvom kaže da je o domovini naučio mnogo više nego što je učio u školi, te da tek sada vidi koliko se malo učilo o gradovima u kojima smo živjeli bez da je iko govorio o tome ko nam je izgradio pruge, ceste, fabrike, napravio prve katastarske karte, bolnice, kanalizaciju, vodovode itd…
“Znam da su Austrougari bili okupatori, ali mišljenja sam da su oni ti koji su udarili temelje modernoj BiH”, prokomentirao nam je Zoran.
Kao najvrednije u svojoj zbirci Zoran smatra veliku kolekciju starih fotografija iz XIX vijeka. Njegova želja je da se ona makar utrostruči…
S. Hodžić, Furaj.ba
