Nevesinje, gradić na jugoistoku Hercegovine stari Rimljani vidjeli su kao nepreglednu snježnu pustinju. Neuesigne, kazivali su na latinskom za gradić koji se prostire u prostranom kraškom Nevesinjskom polju čijim dnom teče rijeka Zalomka, te na planinskim masivima Crvnja i Veleža. Još od 12. stoljeća znan je historiji o kojoj danas u njemu pričaju brojne nekropole stećaka, stari grad Vjenčac i jedan čudesni most.
Autorica: Semra Hodžić
Ovčiji brod najstariji je most preko rijeke Zalomke koji se nalazi u selu Bratač, 13 kilometara od Nevesinja. U sadašnjem obliku izgrađen je za vrijeme Osmanskog carstva, a prema legendi se pretpostavlja da ga je dala izgraditi udovica bega Ljubovića u 17. stoljeću. No arheološka nalazišta datiraju njegovu gradnju u 18. stoljeće za vrijeme vladavine sultana Mahmuda II (1730-1754). Ipak, pretpostavlja se da je most na tom mjesto postojao još u antičko doba jer do njega vode ostaci dobro očuvanog rimskog puta. Izgrađen je od kamena, s tri luka. Dug je 35, a širok tri metra. Ime su mu dali čobani koji su preko njega na ispašu prevodili ovce prema Zelengori, Treskavici i drugim planinama.
Most punim svojim sjajem zasija u proljeće, kada se priroda budi i zeleni, a prirodni izvori kojih u okolini mosta ima u velikom broju još uvijek teku, prije nego u ljetnom periodu ovaj dio rijeke ponornice presuši. U okolina mosta, pored starog rimskog puta, nalazi se i veliki broj stećaka i ostaci manastira. Sam most je imao i ogradu identičnu onoj što imaju mostovi sličnog tipa širom BIH, ali je 30-ih godina 20-og vijeka rijeka Zalomka koja teče ispod mosta toliko nabujala da je poplivala most i srušila ogradu. Dio mosta je srušen u Drugom svjetskom ratu ali je i obnovljen. Danas je zaštićen kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Skoro četiri kilometra sjeverno od Nevesinja zateći ćete nevjerovatno lijepe kadrove jezera Alagovac, “nevesinjskog mora”, kako ga u ovim krajevima često vole nazivati. Jezero je smješteno u podnožju planine Velež, a nastalo je izgradnjom brane 1968. godine s namjerom da snadbijeva vodom nevesinjsku općinu. Najveće je to jezero nevesinjske doline, površine od 40 hektara. Izuzetno je bogato ribom zbog čega ga rado posjećuju ribolovci, a kraj njega se može i kampovati, na njemu veslati i u njemu plivati, šetati ili naprosto uživati u jedinstvenom krajoliku koji ga okružuje.
Na prostoru između Nevesinja i Kalinovika smjestio se prelijep krajolik koji skoro kao da je u oblacima. Morine se prostiru na oko 4.700 hektara i nalaze se na nadmorskoj visini od 1.612 metara, sjeverno od Nevesinja, a južno od Kalinovika s pogledom na planine Crvanj, Visočicu, Treskavicu, Zelengoru i ponornicu Zalomku. Zovu je još i “evropskim Tibetom”. Njome je prošao i poznati turski putopisac Evlija Čelebija. Nekada je bila prepuna i planištara, koji su tuđu stoku vodili na ispašu u planinu, a danas se nađe tek pokoji katun sa planištarima i nekadašnje kuće sa čatrnjama. Na Morinama su odlično uspijevali i pšenica, ječam, a danas sa njih dolazi vrhunski ovčiji sir. Na njima spavaju i nijemi svjedoci bh. historije – stećci. Najpoznatija nekropola je tzv. Svatovsko groblje, za koju se vežu mnogobrojne legende i priče u tom kraju. Preko Morina se dolazi i do sela Boračke vale i Crvanjskog jezera. Za Morine kažu da su posebna priča, da odišu šarmom i dušom, te da je cijeli kraj oko njih živopisan i bogat prirodnim bogatstvima. Nađe se pokoji putnik namjernik koji uvidi kako je ovaj predio nestvaran i ovjekovječi ga fotografijom! Kažu da je možda bolje što na njima nema mnogo putnika jer tako ostaju takve kakve jesu, svoje i neodoljive.
Rodna kuća poznatog bosanskohercegovačkog književnika i narodnog preporoditelja Safvet-bega Bašagića u Nevesinju sve je popularnija među posjetiocima. Najavljeno je kako će biti otkupljena i rekonstruirana u muzejski prostor. Safvet-beg Bašagić rođen je 1870. godine i jedna je od najmarkantnijih ličnosti moderne bosanske i bošnjačke književnosti i začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. vijeka. Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava. Poznat je kao istaknuti pjesnik, prevodilac, historičar i političar. Bašagićeva kolekcija islamskih rukopisa i starih knjiga koja je u posjedu Bratislavske Univerzitetske biblioteke je dio UNESCO-vog programa Memory of the World Programme.
I Nevesinje ima svoju Olimpijadu, za koju kažu da ima tradiciju dužu od modernih olimpijskih igara. Konjičke trke, bacanje kamena s ramena, skakanje na mijeh, potezanje konopa i klipa, trka u vrećama, s jajetom u kašici, samo su neke od zabavnih takmičarskih aktivnosti koje svake godine na Bratačkom lugu okupljaju hiljade posjetilaca još od 1875. godine. Ova tradicionalna sportska manifestacija kao nematerijalno kulturno nasljeđe BiH nominirana je za upis na posebnu UNESCO listu kao primjer dobre prakse.
U Nevesinju je rođen i poznati pjesnik Pero Zubac čija je poema „Mostarske kiše“ postala antologijska. U rodnom gradu proveo je djetinjstvo, pa je često znao reći kako su mu nevesinjski snjegovi bili mnogo značajniji od mostarskih kiša… Za njega su oni bili najljepša senzacija djetinjstva kojih se vrlo rado sjeća i koje je opisao u mnogim knjigama.
Fotografije ustupila Opština Nevesinje za potrebe objavljivanja članka u magazinu Furaj.ba!
