Bonton ponašanja prema osobama s invaliditetom

    Bonton ponašanja prema osobama s invaliditetom

    Bolji stav kreira bolje okruženje i kvalitetnija rješenja za cijelo društvo.

    Lijepa riječ otvara gvozdena vrata, baš kao što se odmjerenim, pristojnim i lijepim ponašanjem stigne mnogo dalje. Ponašanje prema osobama s invaliditetom dio je uobičajene komunikacije među ljudima koja imaju ista prava.

    Osobe s invaliditetom su – ljudi

    Osnovna civilizacijska tekovina svijeta od polovine XX vijeka je da su svi ljudi jednaki u pravima i obavezama. To znači da sve osobe s invaliditetom imaju jednaka prava kao i ostali građani, bez obzira na način na koji ta prava ostvaruju – uz asistenciju, prilagođavanje, s više truda i slično.

    Uđi u moje cipele

    Najbolji način da razumijete kako se osoba s invaliditetom osjeća i šta očekuje u određenoj situaciji jeste da na trenutak budete u njenoj koži, zamislivši kako bi vama bilo da ste u istoj poziciji. Onda je mnogo jednostavnije i naći rješenje za nešto što se dešava u vašoj neposrednoj blizini.

    Stereotipi o invaliditetu

    U svakodnevnom životu susrećemo se s mnogo stereotipa o invaliditetu kao o kazni ili daru od Boga, ličnom teretu, nedostatku, osiromašenju života. Invaliditet je različitost, u skladu sa shvatanjem ljudskih prava i zato mu jedina prepreka mogu biti samo pogrešno naučeni stavovi.

    Ko pita, ne skita

    Želja i poriv da osobi s invaliditetom budu od pomoći, često rezultiraju pogrešnim načinom na koji pomažete. Zato, najbolje je – da pitate kako nekome ko ima invaliditet možete pomoći. Osoba koja ne vidi može da se kreće samostalno uz malo podrške i navođenja, osoba koja koristi kolica sigurno ima mehanizam za prevazilaženje barijera u kojem se osjeća sigurno, osoba koja ne čuje najbolje će vas razumjeti ako stanete ispred nje i govorite uobičajeno, kako bi čitala s vaših usana. Osobama s invaliditetom uvijek postavljajte jednostavna pitanja i imajte strpljenja da sačekate odgovor.

    Od invaliditeta se ne ozdravi

    Invaliditet je trajno stanje, čije su posljedice manje ili veće, lakše ili teže. Invaliditet je oštećenje organizma koje u interakciji sa okolinom stvara poteškoće u ravnopravnom učešću. Invaliditet može biti posljedica bolesti ili trajnih oštećenja, ali u najvećem broju slučajeva – za njega nem lijeka, samo mehanizama za lakše svakodnevno funkcionisanje.

    Osobe s invaliditetom su subjekti, ne objekti dešavanja

    Na isti način na koji je nekulturno o ljudima koji su prisutni razgovarati u trećem licu, tako je neprihvatljivo obraćati se ljudima koji su pratnja osobi s invaliditetom, umjesto nje same. Osobe s invaliditetom moraju biti pitane i mogu dati odgovore o stvarima koje ih se tiču.

    Invaliditet se može desiti svakome

    Invaliditet se stiče rođenjem, usljed određenih traumatičnih iskustava i često, usred redovnh životnih aktivnosti. Može se desiti svakome i tu nema pravila, stoga – ono što na vrijeme naučimo – ostaje za generacije koje dolaze.

    Izvor: Radiosarajevo.ba