Crkva svetog Ante Padovanskog na Bistriku

Crkva svetog Ante Padovanskog na Bistriku

OMILJENO ZAJEDNIČKO MJESTO SARAJEVSKIH VJERNIKA

Novu crkvu projektirao je Josip Vancaš. Ima gotovo 50 metara visok toranj, u kojem je pet zvona (najveće teži preko četiri tone). Na koru su danas orgulje iz 1925. godine

20150607-11

Sarajevski gradski kvart na desnoj obali Miljacke, između Latinskog mosta i mosta Ćumurija, dugo vremena bio je poznat kao Latinluk. Nazivao se tako prema vjernicima-katolicima rimskog, odnosno latinskog obreda. Latinluk je 1652. brojio oko 200 katoličkih porodica. Nakon prodora Eugena Savojskog 1697. Latinluk  je razoren, katolici raseljeni, crkva Blažene Djevice Marije srušena, a mjesto gdje je ona bila zapamćeno je do naših dana kao crkvište. Franjevci su se povukli i nastanili u kršćanskim porodicama.

Prva crkva na Bistriku

Na mjestu sadašnje crkve sv. Ante nalazila se crkva, posvećena istom svecu, podignuta krajem 1881. i u prvoj polovini 1882. godine. Po svojim dimenzijama ali i po načinu gradnje bila je skromna građevina. Naime, samo su njeni temelji bili ozidani od kamena, dok je cijela zgrada izgrađena od drvene mreže ispunjene nepečenom ciglom. S istočne strane imala je skromnu polukružnu sakristiju, a nad ulaznim vratima mali drveni toranj sa dva zvona.

Ta crkva bila je u to vrijeme jedina katolička crkva u Sarajevu, a služila je i kao župna crkva. Pored toga, uspostavom redovite crkvene hijerarhije, postala je i stolna crkva vrhbosanskog nadbiskupa. Toj svrsi služila je sedam godina, sve do 1889. godine kada je dovršena gradnja današnje sarajevske katedrale.

Ni punu deceniju nakon njene gradnje, bilo je jasno da njena čvrstoća neće dugo izdržati borbu s vremenom i vremenskim nepogodama. Ni povremeno popravljanje i učvršćivanje nisu spriječili da neko vrijeme 1905. godine bude zatvorena. Stoga su se franjevci ubrzo odlučili na gradnju nove crkve.

Sadašnja crkva

Punih osam godina Odbor pobožnog društva za gradnju nove crkve sv. Ante, osnovan 1903. godine, pribavljao je sve neophodno za njenu gradnju, od potrebnih dozvola do prijeko potrebnog novca.

U martu 1912. otpočelo se sa rušenjem trošne stare crkve, a polaganje i svečani obred blagoslova temeljnog kamena za novu crkvu bili su 13. juna. Već do kraja septembra iste godine crkva je bila sagrađena. Gradnja tornja je potrajala nešto duže pa je blagoslov novosagrađenog katoličkog molitvenog hrama uslijedio 20. septembra rujna dvije godine kasnije.

Novu crkvu je projektirao Josip Vancaš. Ima gotovo 50 metara visok toranj, u kojem je pet zvona (najveće teži preko četiri tone). Na koru su danas orgulje iz 1925. godine.

Današnji, prepoznatljivi izgled, crkva je počela dobijati šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je započela njena umjetnička obnova, koja je trajala pune dvije decenije. Unutrašnji prostor crkve oplemenjen je vrijednim umjetničkim djelima istaknutih hrvatskih umjetnika. Prozori su izrađeni prema nacrtima Ive Dulčića, tvore umjetničku okosnicu crkve, a predstavljaju dvije zaokružene teme: Stvaranje i Povijest Kristova života.

Crkva sv. Ante umjetnički je jedna od najbogatijih franjevačkih crkvi u BiH. Osim Dulčića, u njoj se nalaze i djela Sedera, Kršinića, Michielia, Kesera, Vulasa i Lovrenčića.

I katolička i svačija

Uređenjem crkve u posljednjoj fazi obnove upravljao je kipar Zdenko Grgić. Njegovo najznačajnije djelo u njoj je Križni put (reljef u drvetu), čije su četiri cjeline smještene u sporednim nišama crkve. Grgićeva su i djela: Sveti Anto (mramor), dva mozaika Poslanje sv. Ante i Pjesma brata Sunca, kao i djelo Propovijed na gori (bronza).

U vrijeme nedavnog rata (1992-1995.) bistrička crkva, srećom, nije bila pogođena, iako je nekoliko granata palo u neposrednoj blizini. Krhotine granata samo su je donekle oštetile; stradali su vanjska fasada i vrijedni vitraži na prozorima. Na crkvi je 2000. godine promijenjen krov, urađena nova fasada i sanirana su sva oštećenja, uključujući i vitraže (jesen 2006.).

Od više crkava u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, samo se za ovu crkvu danas može reći da je crkva svih Sarajlija. Nju svojom smatraju ne samo katolici sarajevskih župa, nego i pravoslavci i muslimani – svi se rado nađu u njoj, najčešće utorkom i petkom, i pomole svako na svoj način.

Posljednja molitva

Fra Ivan Šarčević, profesor na Teološkom fakultetu u Sarajevu i gvardijan Crkve sv. Ante, ispričao nam je malo poznat, ali zanimljiv detalj, vezan za ovu crkvu:

–         Malo je poznata činjenica da se u ovoj crkvi zadnji put pomolila Bogu Sofija od Hohenberga, supruga austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvode Franza Ferdinanda. Naime, ona i njen suprug na svoje posljednje putovanje nisu pošli zajedno. On je stigao morskim putem u BiH da bi nadgledao vojne vježbe, a Sofija vozom preko Broda. Dan uoči atentata, 27. juna 1914., u poslijepodnevnim satima, Sofija je došla u Crkvu svetog Ante gdje se družila s franjevcima, darovala im novčani prilog i pomolila se. Odatle je otišla na Ilidžu, gdje se uvečer srela sa suprugom u hotelu u kojem je, u prijestolonasljednikovu čast, organiziran prijem. Sutradan ih je, hicima iz pištolja, oboje ubio Gavrilo Princip. Sarajevski atentat poslužio je kao povod za izbijanje Prvog svjetskog rata.