Romi širom svijeta 6. maja svake godine proslavljaju svoj najveći praznik Đurđevdan, kojim se slavi dolazak proljeća.
Shodno tradiciji, Romi svoje domove ukrašavaju cvijećem i zelenim grančicama i dočekuju proljeće uz muziku i veselje.
Đurđevdan je praznik svetog Đorđa, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru i jedna je od najčešćih slava kod pravoslavaca. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje svetog Đorđa, koje se desilo 23. aprila 303. godine. Ovaj svetkovni praznik se smatra granicom između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usijeve.
Riječ je o prazniku vezanom za najveći broj običaja koji postoje u narodnom vjerovanju. Glavni običaji su pletenje vijenaca od bilja, umivanje sa biljem, kupanje na rijeci. Praznik je također i polutar godine: vrijeme se računalo od i do Đurđevdana.
Đurđevdansko cvijeće su đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti vjenčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući. Romi to čine vjerujući da će im tako godina i dom biti bogati – „Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ispletene vjenčiće drže okačene na vratima preko cijele godine, sve do sljedećeg Đurđevdana.
U đurđevdansko jutro se biljem i cvijećem, koje je prethodnu večer potopljeno u vodu, prvo umivaju djeca kako bi bila zdrava kao dren tokom cijele godine, djevojke da se momci grabe oko njih, stariji da budu vitalni, a domaćini da im kuća bude čuvana. U nekim krajevima, dok su plele vijence, djevojke su birale i travu zlatnoglav ne bi li se dopale mladićima.
Jedan od običaja je i da se na današnji dan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na “đurđevdanski uranak” u šumi, na proplanku ili pored rijeke. Na uranak se nosi i hrana i piće, peče se janje na ražnju, a oni koji su poranili čekaju ostale da počne slavlje.
Romi prakticiraju da do Đurđevdana ne jedu ovčije mlijeko i janjeće meso, a do Đurđevdana ne spavaju u prirodi. Pored toga, mnogi ne muzu koze i ovce do tog dana i na Đurđevdan prvi put pomuzu svu sitnu stoku i prave sir, čija se prva grudva nosi svešteniku da je blagoslovi.
Dio običaja vezan je i za rijeku. Ponekad se u rijeku bacaju vijenci od cvijeća, a ljudi kupaju rano ujutro da bi bili zdravi i jaki, ljudi bi se opasali vrbovim i drenovim prućem.
Đurđevak je nekada mnogo korišten zbog ljekovitih svojstava. U tradicionalnoj medicini, đurđevak se koristi za bolji rad srca i srčane aorte, ubrzanog rada srca, za bolje izlučivanje mokraće, kod plućnih bolesti, za jačanje tijela, protiv glavobolje izazvane promjenama vremena, reume, gihta, nervoze, razdražljivosti..
Razna vjerovanja vezuju se za Đurđevdan, a među njima se izdvajaju ova:
– na Đurđevdan ne valja spavati, već uraniti jer spavalice može da boli glava tokom cijele godine. Ako zaspite, onda treba da spavate i na Markov dan (8. maj) i to na “istom mjestu”.
– na ovaj dan djeluju veštice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre “da bi zaštitili sebe i selo”.
– ako je na Đurđevdan vedro – bit će plodna godina”, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša – ljeto će biti sušno. Pada li kiša na treći dan, na dan svetoga Marka, ljeto će biti kišovito.
Svima koji slave danas želimo sretnu đurđevdansku slavu!
