Kućanica u Japanu

    Kućanica u Japanu

    Fumiko sjedi za niskim stolićem u dnevnom boravku i uživa u prvoj jutarnjoj kavi. Svi su otišli. Pred njom je nekoliko sati mira i tišine.
    Fumiko nije tipična japanska kučanica: odlično govori engleski (živjela je 5 godina u Americi), ima višak kila i kadra je pokazati prave osjećaje, iako za to treba znati pogoditi pravi trenutak.
    Fumiko ima srce od zlata. Ona je brižna majka i uzorna supruga. Fumiko-san je dobra susjeda i rado pomaže u nevolji. Uvijek je nasmiješena i ljubazna.
    Fumiko je vrlo zaposlena. Javlja se na dobrovoljne i “dobrovoljne” akcije i teško može reći ‘ne’. Aktivna je u školskoj patroli i PTA-grupi. Pomaže organizirati školske priredbe, sportske susrete i bazare. Glasno navija s tribina na dječjim utakmicama. Bavi se dobrovoljnim radom u lokalnoj neprofitabilnoj udruzi. Dok su djeca u školi, brine za njihov Tamagotchi (hrana, njega, pažnja).
    Fumiko je cijeli dan online i stand-by.
    Danas bi trebalo osmisliti kćerkin make-up za skorašnje baletno natjecanje i bento ručak za sina na sportskim susretima ovog vikenda…

    (Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.)

    JAPANSKA KUĆANICA

    Ona ustaje prva i žuri u kuhinju pripremiti doručak annex ručak.
    Djeca će u školu ili vrtić ponijeti bento užinu koju je Ona pripremila s toliko ljubavi i mašte:

    Ukoliko već nije izjurio iz kuće hvatajućci rani vlak za Megalopolis, i On će ponijeti nešto za ručak koji komotno može pojesti za radnim stolom (pitanje uštede vremena). U suprotnom, ručat će s kolegama u obližnjem restoranu, što nije loša opcija jer doprinosi dobrim odnosima s nadređenima u firmi.
    Ni danas neće moći izbjeći dosadne gužve u vlaku. Ponekad tako zavidi Njoj, kućanici, koja se ne mora gužvati u špici po sat i pol svaki dan ! Cijeli je dan kod kuće !

    Samo kratko nakon Njega, Ona s djecom izlazi iz kuće i vodi ih u školu. Kao dobrovoljni član školske roditeljske patrole, Ona dvaput tjedno prije i poslije škole dočekuje djecu iz kvarta na dogovorenom punktu u susjedstvu. Kad se uvjeri da su sva djeca sigurno došla do škole, ili bar do sljedećeg punkta, njezin je patrolni zadatak za to jutro obavljen.
    U “obične” dane Ona samo došeće s djecom do škole. Nije obavezno, ali preporuča se da djeca u školu dolaze s majkama ili barem u grupi. To su zamolili i na zadnjem hitnom roditeljskom sastanku.
    Dan je topao i sunčan. Po povratku kući Ona iz spavaće sobe žurno iznosi futone na sunce. Uskoro je balkon načičkan šarenim tkaninama i plahtama.
    Sjeda za kuhinjski stol da bi malo predahnula uz šalicu zelenog čaja…

    SAMOTNI LIK U KUHINJI

    Mjesto radnje: Kuhinja u predgradju
    Vrijeme radnje: Radnim danom oko podneva
    Likovi: Očajna Kućanica

    OČAJNA KUĆANICA (kreše sebi u bradu): Jedan vrtić, pa da sebi uzimaju tu slobodu ! Određuju što ću raditi sa svojim slobodnim vremenom ! “Halo mama, vaše dijete je nesigurno, možete li je pratiti na sutrašnjem izletu ?” Mislila sam da dobro ne čujem, ili da opet nisam razumjela. Ali valjda jesam, jer čuj mene, kazem ‘da, može, kako ne bi moglo !’. Ja naivna mislila da tete vode djecu na izlet, ali gle, moraju i mame s njima! Nisam valjda planirala otići sutra u šoping ili u muzej ?!
    Sutra, dakle, na izlet s klincima… Moram pod hitno nazvati Fumiko, pitati je li to normalan tijek stvari u vrtićima…
    A možda i nisam trebala reći ‘da’, možda će me vrtić od sad nadalje uvijek držati na stand-by ! Ooohhh…
    (od očaja lupa glavom o zid)

    Nakon što je obavila uobičajene kućanske poslove, otišla u kupovinu i platila račune u banci, a usput skoknula i na radni ručak s lokalnom ikebana-grupom čiji je povremeni član, Ona popodne odlazi po djecu u školu i priprema im brzi zalogaj između dva obroka. Nema vremena za gubljenje, jer kratko nakon toga Ona s djecom kreće u ‘juku’, iliti školu za utvrđivanje znanja. U takvoj školi dodatno se vježba pisanje, čitanje, računanje ili engleski jezik. ‘Juku’ nipošto nije škola za loše ili lijene učenike, naprotiv. Njezin sin i kćerka odlični su i marljivi učenici i pohađaju ‘juku’ da bi se kasnije lakše upisali u prestižnu srednju školu i na fakultet.
    Čekajuci djecu da se vrate s bifla, Ona pomalo švrlja po obližnjoj trgovini da bi prekratila vrijeme i usput čavrlja na mobitel s prijateljicama. Kad se vrati kući da bi pristavila rižu za večeru, već je kasno. Ona žuri s kuhanjem i usput nadzire dječije zadaće, kupa mlađu djecu i sprema ih na spavanje, pere posuđe (ručno, jer živi u malom stanu u koji ne bi znala kamo više smjestiti stroj za pranje posuđa, sušilicu rublja i slične pokazatelje luksuznog načina života).

    Fumiko se s djecom iz grada vratila umorna. Njezini, doduše, jos ne idu u ‘juku’, tek im je 7 i 9 godina, ali Fumiko kao brižna majka misli na njihovu budućnost, vodi kćer na balet, dječaka na tenis, šalje ih na satove klavira i engleski kod privatnog učitelja. Nije ništa neobično kad djeca, a time i ona, imaju obaveze svih 7 dana u tjednu. Njihov otac, dakako, naporno radi da im osigura sve te sadržaje. Ove je godine po nalogu firme 4 mjeseca radio u inozemnoj filijali (Čile), trenutno je u matičnoj firmi u Tokyju i tek ga povremeno pošalju na službeni put na Filipine, što je bliže i djeca su malo mirnija, naročito mlađi kojem nedostaje tata i često je prkosan.
    Pomislivši na oca obitelji, Fumiko se lice malo smrklo. Kasno je i jos ga nema kući s posla…

    Kad se u Japanu muž s posla vrati rano, to bi u pravilu trebao biti loš znak: ili je bolestan, ili je dobio otkaz.
    Točno vrijeme: 22.45. Ona se ne brine previše što Njega još nema, to znači da je sve u redu i vjerojatno je ostao u uredu dokasna, ili izvodi važne poslovne suradnike na večeru. Nekoliko puta mu se dogodilo da je zakasnio na zadnji (ponoćni) vlak. Ostao je prespavati u uredu, što uostalom nije bilo tako strašno jer mu je nekoliko kolega pravilo društvo, radeći dokasna. To je daleko jeftinije i praktičnije od noćenja u regularnom hotelu, ili kapsuli.

    Uspjelo joj je uspavati djecu, prethodno ih umirivši obećanjem da će tatu vidjeti idućeg jutra za doručkom. Još samo da izglačca sinu uniformu za školu i baci zadnji pogled na kasni TV-šou s junacima iz svoje omiljene J-POP grupe, i leći će na svoj prozračeni futon i Ona, iscrpljena junakinja dana.

     

    SAMOTNI LIK U KUHINJI 2. dio

    OČAJNA KUĆANICA (umorno mrmlja uz šalicu kakaa): Vec je skoro 11 navečer, a njega jos nema… Dosadno kao u paklu, na televiziji samo kineski film bez titlova i neki glupi šou… Nikad se neću na ovo naviknuti. Gdje su ona dobra stara vremena kad smo večerali zajedno ? Gledali zajedno Dnevnik u 7 ? Spremali Malu na spavanje u 8 ? Hvala Bogu, imam muža koji se ne srami kuhače ni pregače, ali otkad smo ovdje, on ne kuha više i ne pomaže u kući kao prije, a i zar imam srca da ga za to pitam kad se vrati kući sav prebijen od umora ?!
    Mora da je Fumiko očajna. Muž joj voli popiti navečer, ne možeš šefa odbiti tek tako kad te pozove na piće, svaki dan se vraća kasno… Nekako mi zabrinuta izgleda u posljednje vrijeme, djelovala je opuštenije dok je on bio u Čileu…
    Žao mi je Fumiko, ali teško mogu doprijeti do nje. Svu tugu skriva iza svog osmijeha, pravi se da je sve u redu. Samo mi se jednom ili dvaput izjadala uz čašicu pića. Kako bih voljela znati što te Japanke zapravo osjećaju i misle ! I što…
    (u bravi se čuje okretanje ključa)

     

    U kući je tiho, Fumiko se s nekim ženskim časopisom povukla u svoj omiljeni kut. Njega još nema, no odlučila je ne brinuti više o tome. Čemu sve to ? Ionako ne može više ništa promijeniti. Sutra će se vidjeti s prijateljicama.
    Na televiziji uskoro počinje njena omiljena korejska drama. U glavnoj je ulozi njen najdraži glumac, mlađahni i romantični Kim, osvajač ženskih srca, drag i pažljiv. Njegovu je sliku zalijepila na kredenac u kuhinji. Idućih sat vremena uživat će u nekom drugom svijetu koji je samo njen. Njezin će osmijeh biti pravi.

     

    Sanja Željeznjak