Kyoto, ah, Kyoto
Stara japanska prijestolnica Kyoto dugo me prizivala sirenskim zovom. Nedavno sam mu se odazvala, i nije mi bilo žao!
Počet ću kao prava turistica: pravo u Gion, četvrt gejša koje se u Kyotu nazivaju geiko, odnosno maiko (gejša naučnica).
Svi ih žele vidjeti. Svi ih traže i slijede. Neki se i slikaju s njima. Problem je u tome što geiko danas nije nužno autentična. Geiko voli cosplay. Geiko voli glumiti geiko. Geiko je kadšto gaijin, dama iz prekomorskih područja preobučena u kimono i s debelim slojem šminke na licu. Sve pada u vodu kada se nasmije preglasno i preširoko. Morate dobro otvoriti oči želite li ovih dana u Kyotu vidjeti pravu geiko.
Hram Kinkaku-ji – “Zlatni paviljon”
Hram Kinkaku-ji (izgovara se: KINkaku ĐI) famozni je “Zlatni paviljon” i možda najpoznatija zgrada u Kyotu, originalno s kraja 14. stoljeća. Cio je presvučen zlatom (kin = zlato), a sretnik koji je u njemu smio stanovati i koristiti ga kao vikendicu bio je šogun Ashikaga Yoshimitsu. Nakon Yoshimitsuove smrti ta je zgrada postala zen-budistički hram.
Teško je i zamisliti da ovakvo remek djelo bude uništeno ljudskim djelovanjem. Pa ipak se Zlatnom paviljonu u novijoj povijesti dogodilo upravo to. U bizarnom incidentu 1950. godine, umno poremećeni svećenik zapalio je zgradu i nakon toga pokušao samoubojstvo na brežuljku ponad hrama. Srećom je Zlatni paviljon ubrzo nakon toga posve obnovljen i doslovno je zasjao starim sjajem.
Dragulj UNESCO-ve Svjetske baštine, hram Kinkaku-ji na suncu, s famoznim odrazom trokatnog paviljona u vodi. Nema te fotografije niti tog video zapisa koji vam može dočarati taj doživljaj na licu mjesta. Zato, ako možete, barem jednom u životu posjetite Kyoto i razmazite fotoreceptore svoga oka pogledom na jedini i pravi Kinkaku-ji.
Ginkaku-ji – “Srebrni paviljon”
Toliko o hramu Kinkaku-ji. U Kyotu postoji drugi hram zavodljivo slična imena -Ginkaku-ji ili “Srebrni paviljon” (gin = srebro): Srebru ni traga. Kao i Kinkaku-ji, Ginkaku-ji je sagrađen kao mjesto za odmor moćnog šoguna (bio je to Ashikaga Yoshimasa), ali za razliku od veličanstvenog Zlatnog paviljona, Ginkaku-ji nikad nije zablistao sjajem plemenite kovine. Iako je originalno bilo zamišljeno da zgrada bude presvučena srebrom, šogun je umro prije nego je taj plan mogao biti ostvaren.
Kiyomizu Dera
Ako niste, a željni ste kao i ja filozofiranja, po izlasku iz Ginkaku-jija zaokrenite ulicom lijevo i udarite Putem filozofa. To ljupko šetalište uz kanal dugačko je oko 2 km i oivičeno stotinama trešnjinih stabala, a nazvano je tako prema poznatom japanskom filozofu Nishidi Kitaru (1870.-1945.), koji je ovdje nekoć običavao šetati. Kitaro se u svojoj profesionalnoj karijeri bavio sintezom japanskog zena i zapadnjačke filozofije. U promišljanjima su mu možda pomogle duge šetnje kanalom, koji na mjestima podsjeća manje na japanske, a više na nama dobro poznate zapadnjačke pejzaže.
Put filozofa: “The Bridges of Ginkaku County”!
S jedne platforme pruža se veličanstven pogled na Kyoto
Toliko o Kyotu. Krenemo li nešto južnije, zakoračili smo dublje u prošlost i stigli uNaru, kolijevku japanske civilizacije. Iako je Nara bila glavni grad Japana samo 74 godine, od 710. do 784., u tom su razdoblju nastali neki najvrjedniji primjerci japanske i svjetske religijske umjetnosti.
Najpoznatiji religijski spomenik u Nari bez sumnje je golema statua Bude (Daibutsu) u sklopu hrama Todai-ji. Evo dimenzija najvećeg brončanog Bude na svijetu:
visina tijela 14.98 m
dužina glave 5.41 m
dužina oka 1.02 m
dužina uha 2.54 m
težina 149.688 kg
Vrijedi zapamtiti da se najveći Buda na svijetu čuva u najvećoj drvenoj zgradi na svijetu – Daibutsudenu hrama Todai-ji
Hrama Todai-ji
U šetnji Narom spoticat ćete se o hramove i – jelene. Krda tih svetih i zaštićenih životinja žive na ovom području već stoljećima. U glavnom gradskom parku trenutno ima oko tisuću jelena, koji su toliko pitomi da posvuda slobodno šeću i čak izlaze na prometnice, a rado će zaviriti i u vaše torbice i džepove. Nahranite li ih, neće vam više dati mira i slijedit će vas u stopu!
Sanja Željeznjak
