Naselje Vratnik najstarija je sarajevska mahala i jedna od rijetkih koja je kroz godine uspjela očuvati autentičnost. Njeni stanovnici i danas s ponosom pokazuju vratničke kule kroz koje se nekada ulazilo u grad.
Pripremila: Abela Purivatra
Do 1697. godine Sarajevo je bilo otvoreni grad bez zaštitinih bedema što je u to vrijeme bilo poprilično neuobičajeno. Nakon što je te godine Sarajevo opljaćkao i spalio Eugen Savojski, Gazi Ahmed-paša Rustempašić odlučio je da bedemima opasa Sarajevo.
Vratničkim bedemima koji su bili nepravilnog oblika, bio je opasan grad koji se prostirao na 495 596 kvadratnih metara.
Gradnja bedema oko Vratnika trajala je dvanaest godina. Odbrambeni zid, prema naredbi Gazi Ahmed-paše Rustempašića trebao je biti „jedan sahat hoda dug, debeo dva aršina, visok deset aršina”. Radovima su rukovodili zidari iz Dubrovnika, a pri gradnji su pomagali i građani Sarajeva. Legenda kaže da je tada bilo naređeno da se, zbog činjenice da je u Sarajevu bilo mnogo mezarja, kamenje nišana povadi i da se uzida u bedeme.
U sklopu bedema bilo je pet tabija – Bijela, Strošićka, Žuta ili Jekovačka, Tabija na Ravnim bakijama i Tabija na Zmajevcu. Grad je imao i tri kapi-kule i nekoliko malih kapija.
Danas turisti iz cijelog svijeta na tabije dolaze kako bi osjetili jedinstveni duh Sarajeva i vidjeli sliku grada koju će zauvijek pamtiti. Turistički vodiči pričaju im kako je Sarajevo koje poznajemo danas, 1462. godine, utemeljio Isa-beg Ishaković. Pričaju im i da su korjeni grada nastali mnogo prije. Ipak, malo koji turistički vodič u Sarajevu ispiča priču o staroj tvrđavi Hodijed za koju se smatra da je postojala u srednjem vijeku. Razlog za to je vjerovatno činjenica da se o njoj danas jako malo zna. Alija Bejitić, osnivać Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, 1979. godine tvrdio je da se utvrda nalazila na Vratniku u Sarajevu. Ali to nikada nije dokazano. Neki arheolozi tvrde da se Hodidjed nalazio na stijeni između dvije Miljacke, a drugi da se tvrđava nalazila u Bulozima, u današnjoj općini Istočni Stari Grad gdje danas postoji istoimeno selo.
Dok se o Hodijedu jako malo zna, o čarima ostalih sarajevskih tabija zna cijeli svijet. Prije nepunih sedam godina, 2010. sa sarajevske Žute i Bijele tabije snimljeni su kadrovi za film “In the Land of Blood and Honey” koji je režirala holivudska zvijezda Angelina Jolie. Skoro svake godine na Žutoj tabiji okupe se, u vrijeme Sarajevo Film Festivala, filmski radnici iz cijelog svijeta. Poznato je da sa ove tabije, već godinama, zvuk topa označi vrijeme iftara u ramazanskim danima.
Od pet tabija u dobrom su stanju ostale samo dvije – Žuta i Bijela, a jedini potpuno očuvani komad odbrambenog zida je bedem između kapi-kula Ploče i Širokac, koji je danas, skupa sa te dvije kapi-kule, dio Muzeja Alija Izetbegović, prvog predsjednika Bosne i Hercegovine. Muzej je otvoren nakon njegove smrti, 2007. godine u ovim kulama koje se nalaze iznad Šehidskog mezarja Kovači. U muzeju se, među ostalim, mogu pronaći knjige koje je napisao, fotografije koje govore o njegovom liku i djelu, mogu se pogledati najznačajnije nagrade i priznanja koje je dobio, a izložene su i uniforme vojnika s početka i kraja rata u Bosni i Hercegovini.
Stari grad Vratnik je 2005. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
