Do Vukovog konaka se dolazi kada iz pravca Sarajeva krenete put Pala, dobro održavanim asfaltiranim putem. Čim se prođe vratnički tunel, skrenite s puta desno kod putokaza za Hrešu. Dalje će vam biti jednostavno. Zalutati je teško, kraj je naseljen cijelim putem i uvijek dobronamjerne prolaznike ili stanovnike možete pitati za put. Oprezno vozite jer je sa prvim danima proljeća pun prepun biciklista rekreativaca.
Zamislite veliku kolibu od debelih drvenih greda. Na prizemlju stolovi sa klupama prekrivenim ovčijim kožama. U uglu otvoreni kamin u kojem veselo od rane zore do kasno u noć pucketa vatra. Toplo je. Iz kuhinje se širi zamaman miris domaće hrane. Oko kolibe snijeg koji se zadržava do ranoga proljeća. I gusta borova šuma. Od nezvanih gostiju čuvaju vas dva psa, haski i ženka šarplaninca. Iza kolibe obor u kojem stanuje jedna koza. Tek koji metar od nje, još jedan u kojem žive dva magarca. I da ne zaboravimo, tu su i dvije mačke. Ovo je životinjski dio malog eko naselja nazvanog Vukov konak, smještenog u naselju Vučija Luka, do kojeg dolazite kroz selo Zečija Glava, udaljenog tek petnaestak kilometara od sarajevske Vijećnice.
Koliba prvobitno nije stajala na ovom mjestu, već u šest kilometara udaljenom selu. Pažljivo smo je rastavili, gredu po gredu, i u istom obliku postavili na ovo mjesto. Izgleda potpuno autentično kao stara, kaže za Furaj.ba vlasnik Vukovog konaka Jasmin Šahinpašić koji se u rodno mjesto svoje majke vratio iz Slovenije, zajedno sa suprugom Finkinjom. Imaju dvoje djece i rad u Vukovom konaku im je izvor egzistencije.
Vukov konak uglavnom posjećuju stranci, jedan je čak zaposlen tu. Došao je iz Švedske, zove se Marcus i na imanju živi i radi. Plaća mu je stan i hrana, a posao da vodi računa o gostima i brine se da životinje budu nahranjene.
Konak na noćenje može u isto vrijeme primiti 12 gostiju, kojima su na raspolaganju u rustikalnom stilu namještene sobe smještene na spratu. U jutro će vas probuditi cvrkut ptica, meketanje koze i zamaman miris domaćih uštipaka sa sirom i kajmakom i domaćih pečenih jaja. A na sve, kao šlag na tortu, širi se miris iz punih vrčeva toplih čajeva, pripremljenih od biljaka ubranih u šumi.
Većinu hrane nabavljamo u selu, od mještana. Od jaja, kukuruznog brašna, voća i povrća. Što u sezoni ne iskoristimo, pretvaramo u zimnicu, pa se ovdje gosti mogu počastiti domaćim ajvarom, kiselim salatama, sokovima i pekmezima, kaže Jasmin, koji je primarno zanimanje – bavljenje filmskom i pozorišnom scenografijom – dijelom ostavio po strani u potrazi za vlastitim mirom i mirom svoje porodice.
Konak je i pet friendly, pa slobodno povedite svoje ljubimce ako odlučite vikend provesti na ovom mjestu. Šetajte s njima kroz šumu, uberite gljive, naravno ako se razumijete u njih, i ljubazni domaćini će vam ih pripremiti za ručak. Vrijeme možete provesti i u sauni, smještenoj iza kuće.
Ako vas šuma, šetnja, dobra hrana i čisti zrak ne umore dovoljno da možete zaspati, poslužite se knjigom iz dosta dobro snabdjevene biblioteke. Ima ih na raznim svjetskim jezicima. Ako vam se neka dopadne, a niste je stigli pročitati do kraja, slobodno je ponesite. Samo ne zaboravite da neku drugu ostavite. Biblioteka radi na principu zamjene knjiga. Dakle, već sljedeći vikend, pročitanu knjigu u torbu i pravac u Vukov konak.
