Kada je prije četiri godine s košarkaškom reprezentacijom Bosne i Hercegovine, s Evropskog prvenstva za juniore u svoju zemlju donio zlato, karijera Džanana Muse, bh. umjetnika pod košem, krenula je uzlaznom putanjom.
U mladom sportisti iz Bihaća, NBA skauti su tada vidjeli buduću zvijezdu najbolje svjetske lige, a potom je stigao i poziv, NBA draft, te izbor Brooklyn Netsa. Tako je Džanan proteklu sezonu proveo igrajući i živeći u New Yorku, svim naporima gradeći svoj američki san.
Kako biste opisali prethodni period koji ste proveli u Americi?
– Sav taj period sam posvetio prvenstveno radu na sebi. Svakodnevno napredovanje i dokazivanje. Sve drugo je padalo u drugi plan. Generalno, sve stvari se u Americi odvijaju dosta profesionalnije. Znate šte treba da uradite da budete na nivou kojem težite.
Kao nekome ko dolazi iz Bosne i Hercegovine, kako je bilo priviknuti se na američki način života i njihov mentalitet?
– Nije bilo mnogo teško navići se na taj red i disciplinu. Ako me pitate gdje je lakše ili ljepše, teško je dati odgovor na to. Ja sam od kadetskih dana živio profesionalan život, a gdje god sam igrao i živio, princip života jednog sportiste je sličan. Najveća razlika se ogleda u fizici. Ovdje je dosta težak raspored, pa morate biti izrazito uporni i spremni da izdržite sve te napore.
Najveći dio sezone nastupali ste za razvojnog NBA ligaša Long Island Netse, dok ste u najjačoj svjetskoj ligi upisali 11 nastupa. Šta očekujete od naredne sezone NBA lige?
– Imao sam dvije povrede koje su, nažalost, poremetile tu prvu sezonu. Iskreno vjerujem da će druga sezona biti mnogo produktivnija, kako za mene, tako i za klub. Radim na tome i nadam se najboljem.
Koji je najbolji savjet koji ste dobili vezano za košarku?
– Od mojih košarkaških početaka, po do dolaska u NBA, taj sportski put je obogaćen savjetima različitih ljudi iz svih sfera, a od toga uvijek izvlačim samo najbolje što mogu. Trudim se uvijek da saslušam kvalitetan savjet i radim po tome.
Kada se prisjetite svojih košarkaških početaka, kakva sjećanja Vam se bude?
– Divna su to sjećanja! Najjednostavnije rečeno, na tu pomisao se budi ljubav prema košarci i onda, ponovo, shvatim zašto se bavim ovim sportom.
Kako su Vaši roditelji podnijeli Vaš odlazak u Ameriku?
– Jako dobro, vrlo često me posjećuju, ovisno o njihovim obavezama. Trudim se da porodica bude uvijek uz mene i da od njih kupim pozitivnu energiju.
S obzirom na to da Vam je brat ujedno i PR menadžer, koliko Vam znači to što je on baš uvijek uz Vas? Kakav odnos imate?
– Trudimo se da budemo braća u pravom smislu riječi. S druge strane posao jako profesionalno obavljamo i uvijek ga odvajamo od porodičnih odnosa. Imamo zaista poseban odnos. Jednostavno ne funkcionišemo jedan bez drugog.
Sudeći po društvenim mrežama, kroz sport ste ostvarili brojna prijateljstva. Koje je ono Vama najdragocjenije?
– Moje najveće bogatstvo je to što imam mnogo prijatelja i dosta iskrenih odnosa. Recimo, Sejo Bukva i Duško Vujošević su dio moga života prvenstveno kao prijatelji, a tek onda kao mentori. Tu su svakako i ekipe iz Zagreba i New Yorka, a svakako i mnogi drugi dragi ljudi, čija prijateljstva i neizmjernu podršku koju mi sve vrijeme pružaju najiskrenije cijenim.
Pratite li ostale sportove? Igrate li možda neki u svoje slobodno vrijeme?
– Da, naravno. Obavezno, kada stignem od obaveza, pratim nogomet, boks, kao i MMA. Imao sam pripreme u MMA centru u Las Vegasu, i zaista sam oduševljen tim sportom, tako da ga intenzivnije i pratim. U slobodno vrijeme volim da igram tenis, to me jako opušta.
Gdje se i kako najbolje odmorite od obaveza na parketu?
– To je svakako vrijeme provedeno s porodicom. Mjesto je manje bitno kada smo skupa. Jako volim da budem u domovini, tamo sam uvijek sretan i ispunjen!
Koliko ste do sada uspjeli istražiti New York, šta Vas tamo fascinira?
– Veći dio grada sam do sada obišao i nekako se navikao na ulice, kao i na brz način života. New York ima jako specifične ljepote. Volim da budem uz vodu, tako da često boravim u krovnim restoranima uz vodu.
Ako razmišljate o budućnosti, gdje vidite sebe?
– Na parketu, definitivno!
Autor: Samila Ivković, Furaj.ba
