Zadužbina Gazi Husrev-bega, upravitelja Bosne u doba Osmanskog carstva, bila je raznovrsna, jedna od nih je i Begova džamija, jedna od najljepših džamija u našoj zemlji koju je dao sagraditi za vrijeme svog života.
Piše: Elma Zećo
Fotografije: Emira Azganović
Uz veleljepnu Begovu džamiju nalaze se dva mauzoleja – turbe Gazi Husrev-bega kao i turbe prvog mutevelije, upravnika vakufa. U džamijskom haremu sahranjivani su također istaknuti građani poput reisu-l-uleme Mehmeda Džemaludina Čauševića, dr. Mehmeda Spahe, dr. Safvet-bega Bašagića…
Neovisno o tome da li ste religiozni ili ne, postoje mjesta na kojima ne možete da ne osjetite poštovanje prema metafizičkim teorijama egzistencije. Za to su vjerovatno najviše zaslužni ljudi ispunjenog duha, koji su svom odnosu prema Stvoritelju uspjeli dati oblik u bogomolji.
Već dvorište Begove džamije, kojom su se historičari koji su proučavali turski period u BiH bavili kao nijednom drugom džamijom, odaje veličinu čovjeka koji ju je dao sagraditi, njegovu kulturu, ali i svih onih koji su u tome učestvovali izvođenjem građevinskih i umjetničkih radova nekada davno.
Sarajevska čaršija prvu džamiju pod kupolom – Čekrekčinu džamiju –dobila je 1526. Nakon četiri godine izdiže se i Gazi Husrev-begova džamija odskačući svojim dimenzijama od svih drugih objekata sagrađenih prije i poslije nje. Ukupna dužina prelazi 30 metara, a frontalna širina 32 metra; kupola je visoka skoro 25 metara, dok munara premašuje visinu od 45 metara. Zato je njenu cjelokupnu ljepotu zaista teško obuhvatiti jednim pogledom gdje god da stanete – ispred nje, ili sa strane gledajući je iz uličica s brojnim zanatskim dućanima kojima je okružena.
Iako je smještena u dijelu Baščaršije, gdje po cijeli dan žubori rijeka života, glasove mase prolaznika skoro da i ne čujete čim zađete u njeno dvorište. Tada vaše oči ostaju na šadrvanu, mramornoj fontani s osam drvenih stubova spojenih lukovima. I ovdje, kao i u abdesthani s desne strane dvorišta, vjernici koji žele ući na molitvu mogu uzeti abdest, odnosno obaviti ritualno pranje. Uz samu abdesthanu 1859. izgrađena je mala zgrada nazvana muvekithana predstavljajući svojevremeno prostoriju određivanja vremena. Već tri godine u njoj je info pult, dok su zanimljivi instrumenti za mjerenje visine sunca izloženi u Muzeju “Gazi Husrev-beg”.
Vizuelni izgled Begove džamije, čiji krov krasi osam kupola pokrivenih bakrom, prožimaju crte elegancije, inovativnosti i arhaičnosti.
“Mnoge ljude je Begova džamija dojmila skladnom elegantnošću i monumentalnošću kojom odiše ritam njenih formi”, stoji u knjizi Begova džamija kao djelo umjetnosti Nihada Čengića.
I prilikom njene gradnje ispoštovana je tradicija svojestvena za podizanje dobročinskih djela javne namjene, koju su njegovali i Rimljani. Kako se još navodi u gore pomenutoj knjizi, to je značilo da bi se obavezno spjevao epigram čiji bi posljednji stih sadržavao hronogram – skriveni datum u brojčanoj vrijednosti slova. Na osnovu toga utvrđeno je vrijeme nastanka ove renomirane sarajevske džamije, čiji ulaz, uz epigram, također krase stilizovana arabeska, koloritna ornamentika, pozlata i mramor.
Sada vas samo jedan korak dijeli od toga da se prepustite šarmu njene unutrašnjosti. Bez obzira na materijalno vrijednu iluminaciju prostora, tek svjetlost koja se probija kroz veliki broj prozora različitih oblika sa sobom donosi toplinu koja djeluje tako smirujuće.
U pravcu jugo-istoka, u crvenoj mramornoj plohi, napravljen je mihrab, mjesto s kojeg imam predvodi molitvu. S njegove desne strane smjestio mimber od različitih vrsta mramora, propovjedaonica za izlaganje hutbi petkom i Bajramima. Džamija ima još dvije manje propovjedaonice, koje se nazivaju ćursevi, a služe za različite vrste predavanja.
Begova džamija
Na suprotnoj strani je galerija na osam mramornih stubova pružajući široki pogled na unutrašnjost džamijskog prostora. S takve visine posjetilac možda i ponajbolje može vizuelno doživjeti kaligrafsku umjetnost posvećenu citatima iz Kur’ana. I ovdje svoje mjesto pronalaze na molitvu pristigli vjernici, kao i mujezini, džamijski službenici, koji pomažu imamu u toku zajedničke molitve.
U slaganju kockica mozaika Begove džamije čini se da je bilo propusta prilikom utvrđivanja njenog graditelja. Iako se vjerovalo da je djelo čuvenog osmanskog mimara Sinana, u publikaciji Ko je graditelj Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, izdate 1960., kaže se da ipak nije.
Autor Husref Redžić tada je napisao:
“Tražeći uzor za ovu džamiju među džamijama ranocarigradske škole izučavao sam džamije sultan Mehmed Osvajačevog vremena u Carigradu. Utvrdio sam bitnu sličnost Gazi Husrev-begove džamije s Atik Alipašinom (1497.), kako u tlocrtnom i prostornom rješenju tako i u načinu proporcionisanja. Arhitektonska dekoracija ovih dviju džamija je toliko različita da se sa sigurnošću može tvrditi da one ne potiču od istog graditelja, ali ostala sličnost je tolika da nas uvjerava da se graditelj Begove džamije ugledao u Atik Alipašinu.”
U novije vrijeme prihvaćena je teorija da je Begova džamija djelo projektanta Adžema Esir Ali, Perzijanac iz Tabriza. I dok je bio janjičar, djelovao je kao arhitekta, jer su dijelovi osmanlijske vojske imali i inžinjerske jedinice koje su rušile tvrđave u ratovima, gradile mostove za prebacivanje vojske preko rijeka…, a onda kada nisu ratovali, gradili su i objekte na osvojenim teritorijama, što je bio slučaj i kod Begove džamije.
Izvan Carigrada, stil arhitektonske škole kojoj je Adžem Esir Ali pripadao vidi se upravo u Begovoj džamiji, koja predstavlja jedno od najboljih ostvarenja vremena u kojem je živio i radio.
Tako je stvaralaštvo svih mimara ove velike imperije iznjedrilo spomenike koje je vrijeme pretočilo u renomirane kulturno-historijske znamenitosti pred kojima će s oduševljenjem zastajati građani modernog doba iz cijelog svijeta. Vidjet ćete ih i u dvorištu Begova džamija skoro u svako doba dana, dok s pažnjom slušaju njenu priču i razgledaju umjetnine praveći fotografije kojima će ovjekovječiti ovaj nezaboravni susret.
