Ćamil Sijarić: Nijedan grad u Bosni nije toliko lijep ni bosanski kao što je Jajce
Ako se od svih bosanskih gradova zagledamo najprije u stari grad Jajce, onda ćemo naći da ni jedan grad u Bosni nije toliko lijep ni bosanski kao što je Jajce, jer je cio ovaj grad kao izliven – i nigdje kao ovdje grad i njegov čovjek ne čine jedinstvenu cjelinu, jer svijet oko Jajca, to jest iz njegovih bližih i daljih sela, nosi nešto u sebi drevno, starinsko – isto onako kao što drevno i starinsko nosi u sebi i sam grad Jajce!
Autor: Ćamil Sijarić
I kad gledamo ovu starinu, nama se čini kao da tu pred našim očima izranja iz svih davnih vijekova – i da se, kao kakav starac, umoran od puta i duga vremena, oslanja se na brijeg da predahne; dolje pod njim teći će dvije vode, od kojih je jedna Vrbas, a druga Pliva – i ova druga, to jest Pliva, izviće se u visok i pjenušav vodopad – u čast starca!
To je trenutak koji se ni slikom ni pjesmom ne može uhvatiti, do samo okom i samo maštom: kako su upravo na ovom mjestu čovjek i priroda načinili ono što su najbolje znali i umjeli – čovjek grad Jajce, a priroda pod njim vodopad! I to dvoje tu od vajkada: grad gore na brijegu kao kakav oklopnik, a vodopad dolje kao vijenac od bijela cvijeta – a za slavu oklopnika!
I oboje su kao u pjesmi stih, ispisani rukom ljudskom i rukom prirode: čitaj ga! Riječ je jedna i znači grad Jajce.
Onaj što je nekad bio „stolno mjesto“ bosansko.
Za koje su znali carstva i kraljevstva…
Diže se visoko i ponekad liči na prostor nebeski – iz kojeg kao da izrasta, građen kamenom kakvog više kao da nigdje nema, na mjestu kakvog također više nigdje nema – i pod nebom kakvog nema, jer je Jajce jedan grad jedinstven, na vrhu njegovom i danas je njegov grb – to jest grb stare nepokorne Bosne, izražen u muškom zasukanom laktu, okrenutom svijetu kao izazov – a što je, ustvari, simbol snage i muškosti.
Sav je na kamenu i od kamena i zato je trajan i vječan – a ono što prolazi jeste samo vrijeme i vode Plive i Vrbasa. I kada se gore promjeni boja neba, promjeni se i dolje boja gradine – jer to dvoje kao jedna slika, koju slikar uvijek iznova boji – bojom kamena, vremena i neba.
Zato što jedan članak nije dovoljan….
