Gotovo da nema velikog grada na svijetu koji ne čuva neku svoju “tajnu”, što ga čini još mističnijim. A u Istanbulu je malo šta enigma kao Cisterna Bazilika smještena pod zemljom u neposrednoj blizini Aja Sofije i Hipodroma.

Potopljena palača

Ovaj podzemni rezervoar impresivnih dimenzija u kojem se nalazi preko 80 000 m3 vode koji je i za najtežih vremena spašavao grad, sazidan je u 6. stoljeću za vrijeme vladavine bizantskog cara Justinijana, koji je dao sagraditi i Aja Sofiju, remek-djelo vizantske arhitekture.

Ime je dobila po velikoj bazilici koja se nekada nalazila tačno iznad nje, na prvom od sedam konstantinopoljskih brežuljaka. Među Turcima je poznata kao Yerebatan Sarnıcı, što u prevodu znači „Potopljena palača“.

Sagrađena je s ciljem da rastućem gradu osigura stabilno snabdijevanje pitkom vodom koja je u cisternu dopremana složenim sistemom akvadukata i cijevi iz Beogradske šume, udaljene oko 19 kilometara.

Cisterna je snabdijevala vodom Veliku palatu Konstantinopolja i druge značajne građevine na prvom brežuljku. Nakon osmanskog osvajanja grada nastavila je biti u upotrebi, što govori o njenoj dugotrajnoj funkcionalnoj vrijednosti.

Stanovnici su nekada do vode dolazili kroz velike okrugle otvore na svodu cisterne. Danas su ti otvori zatvoreni, jer je prostor iznad tokom vremena izgrađen i urbanizovan.

Već pri samom ulasku u cisternu jasno se uočava da stubovi nisu samo konstruktivni elementi, već i vrijedni primjeri antičke obrade kamena. Ukupno ih je 336, raspoređenih u 12 redova sa po 28 stubova. Većina je oblikovana u jonskom i korintskom stilu, dok se manji broj ističe jednostavnijim, dorskim kapitelima bez ukrasa.

Posebnu pažnju privlači stub ukrašen motivima koji podsjećaju na „Fatimino oko“, odnosno ornamentalne oblike nalik suzi. Smatra se da je ovaj ukras izveden kao svojevrsno obilježje sjećanja na radnike koji su stradali tokom izgradnje cisterne, iako o tome ne postoje potpuno pouzdani historijski zapisi.

Posebno su zanimljiva dva stuba u čijem se podnožju nalaze kamene glave Meduze. Njihovo porijeklo nije pouzdano utvrđeno, ali se pretpostavlja da su u cisternu donesene sa nekog starijeg antičkog lokaliteta, kao i dio materijala korištenog za druge građevine iz kasnorimskog perioda. Jedna glava postavljena je bočno, a druga naopačke, što se u kasnijim tumačenjima povezuje s vjerovanjem da takav položaj poništava moć Meduzinog pogleda.

Prema grčkoj mitologiji, Meduza je jedna od Gorgona, zajedno sa Stenom i Eurijalom, bićima čiji je pogled, prema predanju, ljude pretvarao u kamen. Upravo zato ove skulpture danas privlače posebnu pažnju posjetilaca.

Ambijent cisterne dodatno naglašava doživljaj prostora. Unutrašnjost je diskretno osvijetljena, često toplim i crvenkastim tonovima, dok se u plitkoj vodi mogu vidjeti ribe koje povremeno izranjaju. Kombinacija svjetla, refleksija i monumentalnih stubova stvara atmosferu koja djeluje gotovo nestvarno.

Cisterna Bazilika nalazi se na oko 150 metara od Aja Sofije, u samom historijskom jezgru Istanbula, pa se najčešće obilazi u sklopu posjete najznačajnijim znamenitostima grada.

Nakon opsežne restauracije kompleks je zvanično ponovo otvoren za posjetioce 1987. godine. Tada su postavljene pješačke platforme koje danas omogućavaju sigurno kretanje kroz unutrašnjost. Prije toga cisterna se mogla razgledati samo uz pomoć malih drvenih čamaca.

Boravak u cisterni posebno je ugodan tokom ljetnih mjeseci jer je temperatura u podzemnom prostoru osjetno niža nego na površini, što posjetiocima pruža predah od istanbulskih vrućina.

Cisterna Bazilika najveća je među nekoliko stotina podzemnih cisterni koje su postojale u nekadašnjem Konstantinopolju. Vizantijski sistem vodosnabdijevanja bio je izuzetno razvijen, pa se u gradu nalaze i drugi značajni rezervoari, poput Filoksenove cisterne iz 6. stoljeća, kapaciteta oko 35.000 kubnih metara, te Teodosijeve mermerne cisterne iz 4. stoljeća, koja je mogla primiti približno 10.000 kubnih metara vode.

Istanbul smo posjetili po pozivu Ministarstva kulture i turizma Republike Turske u sklopu sedmodnevne press ture “Prijestolnice Osmanskog carstva”. Posjetili smo Belićek, mjesto osnivanja i četiri prijestolnice Osmanskog carstva: Bursu, Edirne, Iznik i Istanbul.