Crveno jezero u Imotskom zaštićeni je spomenik prirode i istinski fenomen krša. Od grada je udaljen 1 kilometar, uz cestu prema Ričicama. Krenete li ovim putem prema Makarskoj rivijeri, nemojte propustiti svratiti jer od Makarske je Imotski udaljen tek 40 – ak kilometara.
Foto- Pixabay-FilipFilipovic
Crveno jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 522 metra i dobilo je naziv po crvenkastoj boji kamena koja okružuje to jezero koje više izgleda kao neki veliki bunar. Nastalo je tektonskim urušavanjem i mlađega je geološkog postanka. Ima oblik elipse (duža os 213 m, a kraća 190 m).
Promjer jezera na površini vode iznosi oko 180 x 150 metara, a duboko je od 250 do gotovo 300 metara, što ovisi o godišnjem dobu i vodostaju, a samo je dno jezera ispod morske razine i nikada nije presušilo.
S visinom litice sa sjeverne strane od 528 metara, najdublje je grotlo u Evropi. Spustiti se do samog ruba jezera je nemoguće bez opreme za planinarenje jer ne postoji nikakav pristupni put do samog ruba jezera. Osim, za one najhrabrije – Base Jumb skakače koji na Imotskom Crvenom jezeru znaju prirediti pravi adrenalinski spektakl.
U stijenama se nalazi i nekoliko špilja duljine i 700 metara sa sifonima i prostranim dvoranama. Jezero je veliki vodospremnik pitke i bistre vode, a u njega se sa sjeverne strane ulijeva i podzemna rijeka kroz otvor promjera dvadesetak metara.
Jezero ima i svoju legendu. Prema toj legendi na mjestu jezera nalazili su se raskošni dvori sa velikim imanjem i slugama, škrte i ohole porodice Gavana. Kada je anđeo u liku prosjaka s dvoje djece od Gavanovice zatražio milostinju i upozorio na Božju milost i pravednost, ona mu je grubo i podrugljivo odgovorila: »Što će mi tvoj Bog dok je meni Gavan moj.« U taj čas zatrese se zemlja, počeše da sijevaju gromovi i munje, zemlja se otvori i dvori s okolicom i svim stanarima propadnu duboko u provaliju, u kojoj nastade prekrasno Crveno jezero.
Legenda dalje kaže da se i danas iz dubine Crvenog jezera u noćnim satima mogu čuti Gavanovi bolni jauci.
Najljepše stihove o Imotskom napisao je Tin Ujević, a grad mu se odužio spomenikom na glavnom trgu.
"Hodočašće po Zagori" ... ovdje su raskošne boje, slike se nude kistu. Život treperi u listu Sad grlim prirodu čistui mirno je srce moje. Tu ću srknuti ledenu rijeku, sjesti po rubu staroga mlina Baršunasto prići će tišina, obuzet će me milina. Ovdje su sveta jezeračudnovata kao priča, i vjetrovi što raspinju peraptica iz vrhunskih sfera. Na uspomene sliče gradine: to obzorje je moja mjera .....
