Dan kada je Andriću uručena Nobelova nagrada za književnost

    Dan kada je Andriću uručena Nobelova nagrada za književnost

    Tačno 50 godina otkako je zaplovio književnim vodama (1911), a prije šezdesetak godina rođeni Travničanin, jedan od najvećih bh. pisaca svih vremena, intelektualac i diplomata postao je dobitnik najprestižnijeg priznanja u domenu književnosti – Nobelove nagrade, zbog toga što “njegova proza sadrži epski naboj kojim prati ljudske sudbine iz historije svoje zemlje”, kako se navodilo u obrazloženju Švedske kraljevske akademije.

    Ivo Andrić na dodjeli Nobelove nagrade u Stockholmu

    U trenutku kad je saznao da je dobio ovu nagradu, Andrić je bio izuzetno sretan. Te momente iskoristio je jedan od najznačajnijih jugoslovenskih fotografa, umjetnik i fotoreporter beogradske Politike Stevan Kragujević da napravi neprocjenjive fotografije slavlja u domu pisca na adresi Proleterskih brigada 2A u Beogradu. U domu pisca odmah su se okupile brojne diplomate i zvaničnici koji su došli da mu čestitaju, a sve to je zabilježio fotoreporter Kragujević, koji je inače svojim objektivom zabilježio brojne privatne i zvanične događaje u životu pisca.

    Taj veliki dan za bivšu SFRJ bio je povod da pisac u Dnevniku TV Beograda 29. oktobra pročita odlomak svog nagrađenog romana, a danas se taj snimak čuva kao istinska dragocjenost arhiva ove medijske kuće.

    Uručenje nagrade uz zvuke “Marša na Drinu”

    Desetog decembra 1961. godine u dvorani koncertne palate Švedske kraljevske akademije uručena mu je Nobelova nagrada.

    “Veliko je zadovoljstvo za Švedsku akademiju da u Vama nagradi jednog vrijednog predstavnika onog jezičkog područja koje do sada nije bilo predstavljeno u listi nagrađenih. Sa izražajem naših iskrenih čestitki, ja Vas molim da primite ovaj znak počasti iz ruku njegovog Veličanstva Kralja”, rekao mu je dr. Andreas Estarling, član Švedske kraljevske akademije, dok mu je uručivao nagradu uz zvuke nekadašnje stare vojne koračnice i ode herojstva i slobode – „Marša na Drinu”. Naime, Andrić je insistirao da mu se nagrada uruči uz zvuke s predratne ploče koju je ponio sa sobom u Švedsku, što je bilo vrlo simbolično i povezano s jednim od nagrađenih romana.

    Interesantno je da se Šveđanima dopala melodija ovog marša, pa se pjesma munjevito počela obrađivati. Najprije 1966. godine je obradila holandska grupa „The Spotnicks“, a zatim i čuvena britanska grupa „The Shadows“. Njemački muzičar James Last 1968. snimio je također obradu ove kompozicije.

    Andrić je potom održao govor O priči i pričanju, što se pamti i dan-danas zbog toga što je bio jedan od rijetkih pisaca koji prilikom primanja nagrade nije govorio o sebi i svojim dostignućima, već je pričao o ljepoti pripovijedanja uopće.  Govor je bio na francuskom jeziku, a tekst njegovog govora kasnije je objavljen u godišnjoj publikaciji Nobelova nagrada u izdanju Nobelove fondacije, a nalazi se i u okviru njegovih Sabranih djela.

    Iako mnogi tako smatraju, nagrada mu nije uručena isključivo za roman “Na Drini ćuprija”, već za cjelokupni rad na “historiji jednog naroda”. To se prema stručnjacima odnosi na romane tzv. “bosanske triologije” – “Na Drini ćuprija”, “Travnička hronika” i “Gospođica”.

    Novac od nagrade poklonio bibliotekama u BiH

    Ono što se Andriću posebno ne smije zaboraviti je to da je sav iznos od Nobelove nagrade, iz dva dijela, donirao za izgradnju biblioteka u Bosni i Hercegovini, kao i kupovinu knjiga. No to nije sve, donirao je i novčani iznos od nagrade AVNOJ-a iz 1967. godine, kao i Dvadesetsedmojulske nagrade iz 1970. godine također za razvoj bibliotekarstva u BiH. Odnosno, donirao je ukupno oko 1,5 miliona eura za razvoj kulture.

    “Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unapređenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine”, napisao je Andrić u pismu koje je 17. maja 1962. godine uputio Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine. Kasnije je u istu svrhu poklonio i ostatak novca.

    S. Hodžić, Furaj.ba

    Zato što jedan članak nije dovoljan…

    SARAJEVSKA ADRESA IVE ANDRIĆA

    IVO ANDRIĆ: ZAPIS O MOSTARU IZ 1946. GODINE

    IVO ANDRIĆ – KNJIŽEVNIK I DIPLOMATA

    RODNA KUĆA, MUZEJ IVE ANDRIĆA

    NA DRINI ĆUPRIJA

    75 GODINA OD OBJAVE ROMANA “TRAVNIČKA HRONIKA”

    IVO ANDRIĆ: ZAPIS O SARAJEVU IZ 1975. GODINE