Jedan je od najpoznatijih pjevača na prostorima bivše Jugoslavije, i član legendarne sarajevske rock grupe Indexi Davorin Popović rođen je 23. septembra 1946. godine u Sarajevu.
Od milja su ga zvali Dačo, a nadimak Pimpek je dobio u djetinstvu zbog male izrasline kraj lijevog uha. Zvali su ga i Pjevač, jer je obično počinjući svoje priče na nastupima ili u raji počinjao sa: “Slušaj, da ti pjevač nešto kaže…”. U mladosti se bavio rukometom i košarkom, u košarci je bio jedan od najtalentovanijih bekova u to doba u Sarajevu. Bio je kapiten KK Mlade Bosne (kasnije KK Željezničar), te kao standardni prvotimac odigrao je preko 500 utakmica. Sportom se aktivno prestao baviti 1968. godine. Bio je student Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Muzičku karijeru počeo je u grupi Lutalice, a Indexima se pridružio krajem 1964. godine i do kraja ostaje njen zaštitni znak. Sa Indexima ostavlja neizbrisiv trag u muzičkoj historiji Sarajeva, Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. I kao solista, opet uz podršku Indexa, objavljuje tri albuma. Godine 1975. objavljuje album “Svaka je ljubav ista (osim one prave)”, 1984. godine “S tobom dijelim sve”, dok album istog naziva ali sa drugim pjesmama izlazi 1995. godine.
Osamdesetih godina 20. vijeka često nastupa sa Mostarskim kišama, vokalnom grupom koju je vodio pjesnik Mišo Marić. Sjano izvodi pjesmu “Žute dunje” za soundtrack filma “Kuduz”, a jednom je nastupio i na Eurosongu, 1995. godine, kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu s pjesmom “21. vijek” te zauzeo 19. mjesto. Prije toga Davorin je za Eurosong konkurirao 1967. s Indexima, te kao solist 1993. na prvom samostalnom BH izboru za Pjesmu Europe.
Davorin Popović je zajedno sa Indexima dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, koja se dodjeljuje najistaknutijim stvaraocima u svim područjima, kao i estradne nagrade Jugoslavije. Smatrali su ga Frankom Sinatrom našeg područja. U njegovu čast ustanovljena je 2002. godine i godišnja muzička nagrada u BiH “Davorin” koja je kasnije preimenovana u nagradu “Indexi”. U čast sjećanja na legendarni bend u regiji se već godinama održavaju koncerti Indexi i prijatelji. Sarajevo mu se odužilo tako što mu je dalo ulicu, te postavilo spomenik u parku iza kultnog FIS-a gdje je volio sjediti, kraj još jedne legende grada – Mirze Delibašića.
Preminuo je 18. juna 2001. u Sarajevu od raka gušterače. Sahranjen je 20. juna 2001. na sarajevskom groblju Bare u Aleji velikana. Na njegovu sahranu pristigli su tada njegovi prijatelji koje je rat rasuo po bijelom svijetu, pa je Halid Bešlić tada rekao: Danas je Sarajevo najsarajevskije. Svi su bili tu, osim Davorina, i ispratili ga suznih očiju. Pjevao je: “Kad ne bude mene, kada dođu drugi dječaci ko ja…”, ali oni još nisu došli, jer “čudan svijet je oko nas”.
