Đurđevdan je najveći romski praznik koji se širom svijeta obilježava 6. maja i simbolizira dolazak proljeća. Ovaj dan prate brojni običaji, rituali i vjerovanja koji se prenose generacijama.

Običaji i značenje Đurđevdana

Romi širom svijeta 6. maja obilježavaju Đurđevdan, svoj najveći praznik kojim se slavi dolazak proljeća. U skladu s tradicijom, domovi se ukrašavaju cvijećem i zelenim grančicama, a praznik se dočekuje uz muziku i veselje.

Đurđevdan je ujedno i praznik posvećen svetom Đorđu, jednom od prvih velikomučenika hrišćanske vjere. Crkva na ovaj dan obilježava njegovo pogubljenje 23. aprila 303. godine. Ovaj praznik simbolizira prijelaz iz zime u ljeto i povezuje se sa zdravljem ukućana, udajom i ženidbom mladih, plodnošću stoke i dobrim prinosima.

Riječ je o prazniku bogatom narodnim običajima i vjerovanjima. Među najpoznatijima su pletenje vijenaca od bilja, umivanje ljekovitim biljem i kupanje u rijekama. Nekada se vrijeme računalo od jednog do drugog Đurđevdana, pa je ovaj dan predstavljao važnu vremensku granicu u godini.

Posebno mjesto zauzima đurđevdansko cvijeće poput đurđevka, mlečike i maslačka, od kojeg se pletu vjenčići za ukrašavanje ulaznih vrata i dvorišta. Vjeruje se da oni donose zdravlje, plodnost i blagostanje, pa ostaju okačeni na vratima tokom cijele godine, sve do narednog Đurđevdana.

Đurđevdanski rituali i vjerovanja

U đurđevdansko jutro, vodom u kojoj su preko noći potopljeni cvijeće i bilje, najprije se umivaju djeca kako bi bila zdrava tokom cijele godine. Djevojke se umivaju kako bi bile privlačne i omiljene među mladićima, stariji za vitalnost, a domaćini za blagostanje i zaštitu doma. U nekim krajevima djevojke su, pletući vijence, birale i travu zlatoglav vjerujući da će im pomoći da se dopadnu izabranima.

Jedan od najpoznatijih običaja je i đurđevdanski uranak. Rano ujutro, prije izlaska sunca, odlazi se u prirodu – u šumu, na proplanak ili uz rijeku. Sa sobom se nosi hrana i piće, često se peče janje na ražnju, a okupljeni uz pjesmu i druženje dočekuju početak slavlja.

Prema tradiciji, do Đurđevdana se ne konzumiraju ovčije mlijeko i janjeće meso, niti se boravi i spava u prirodi. Na sam praznik prvi put se muzu ovce i koze, a od mlijeka se pravi sir čija se prva grudva nosi svešteniku na blagoslov.

Posebno mjesto u običajima ima i voda. Vijenci od cvijeća ponekad se puštaju niz rijeku, dok se ljudi rano ujutro kupaju vjerujući da će im to donijeti zdravlje i snagu. Tom prilikom opasuju se vrbovim i drenovim prućem, kao simbolima vitalnosti i otpornosti.