Đurđevdan – najveći romski praznik koji slavi dolazak proljeća

    Đurđevdan – najveći romski praznik koji slavi dolazak proljeća

    Romi širom svijeta 6. maja svake godine proslavljaju svoj najveći praznik Đurđevdan, kojim se slavi dolazak proljeća.

    Insert iz filma “Nafaka”

    Shodno tradiciji, Romi svoje domove ukrašavaju cvijećem i zelenim grančicama i dočekuju proljeće uz muziku i veselje.

    Đurđevdan je praznik svetog Đorđa, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru i jedna je od najčešćih slava kod pravoslavaca. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje svetog Đorđa, koje se desilo 23. aprila 303. godine. Ovaj svetkovni praznik se smatra granicom između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usijeve.

    Riječ je o prazniku vezanom za najveći broj običaja koji postoje u narodnom vjerovanju. Glavni običaji su pletenje vijenaca od bilja, umivanje sa biljem, kupanje na rijeci. Praznik je također i polutar godine: vrijeme se računalo od i do Đurđevdana.

    Đurđevdansko cvijeće su đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti vjenčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući. Romi to čine vjerujući da će im tako godina i dom biti bogati – „Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ispletene vjenčiće drže okačene na vratima preko cijele godine, sve do sljedećeg Đurđevdana.

    Đurđevdanski vijenac

    U đurđevdansko jutro se biljem i cvijećem, koje je prethodnu večer potopljeno u vodu, prvo umivaju djeca kako bi bila zdrava kao dren tokom cijele godine, djevojke da se momci grabe oko njih, stariji da budu vitalni, a domaćini da im kuća bude čuvana. U nekim krajevima, dok su plele vijence, djevojke su birale i travu zlatnoglav ne bi li se dopale mladićima.

    Jedan od običaja je i da se na današnji dan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na “đurđevdanski uranak” u šumi, na proplanku ili pored rijeke. Na uranak se nosi i hrana i piće, peče se janje na ražnju, a oni koji su poranili čekaju ostale da počne slavlje.

    Romi prakticiraju da do Đurđevdana ne jedu ovčije mlijeko i janjeće meso, a do Đurđevdana ne spavaju u prirodi. Pored toga, mnogi ne muzu koze i ovce do tog dana i na Đurđevdan prvi put pomuzu svu sitnu stoku i prave sir, čija se prva grudva nosi svešteniku da je blagoslovi.

    Dio običaja vezan je i za rijeku. Ponekad se u rijeku bacaju vijenci od cvijeća, a ljudi kupaju rano ujutro da bi bili zdravi i jaki, ljudi bi se opasali vrbovim i drenovim prućem.

    Đurđevak je nekada mnogo korišten zbog ljekovitih svojstava. U tradicionalnoj medicini, đurđevak se koristi za bolji rad srca i srčane aorte, ubrzanog rada srca, za bolje izlučivanje mokraće, kod plućnih bolesti, za jačanje tijela, protiv glavobolje izazvane promjenama vremena, reume, gihta, nervoze, razdražljivosti..

    Razna vjerovanja vezuju se za Đurđevdan, a među njima se izdvajaju ova:

    – na Đurđevdan ne valja spavati, već uraniti jer spavalice može da boli glava tokom cijele godine. Ako zaspite, onda treba da spavate i na Markov dan (8. maj) i to na “istom mjestu”.

    – na ovaj dan djeluju veštice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre “da bi zaštitili sebe i selo”.

    – ako je na Đurđevdan vedro – bit će plodna godina”, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša – ljeto će biti sušno. Pada li kiša na treći dan, na dan svetoga Marka, ljeto će biti kišovito.

    Svima koji slave danas želimo sretnu đurđevdansku slavu!