Efes, grad čiji tragovi dopiru duboko u prošlost, započeo je svoju fascinantnu priču sredinom 7. vijeka prije nove ere. Prema legendi, njegovi temelji nisu postavljeni rukom običnih smrtnika, već moćnih Amazonki – hrabrih žena ratnica koje su ostavile neizbrisiv trag u mitologiji.
Fotografije i tekst: Emira Azganović
Nalik na sudbinu mnogih velikana historije – ljudi, gradova i zemalja, zadesila je i Efes. Od svog osnutka, činilo se da ovaj drevni grad nikada nije pronašao mir. Putujući kroz vrijeme imperijalističkih pretenzija, Efes je bio meta brojnih sila, često mijenjajući svoju lokaciju kako bi se prilagodio potrebama i običajima vremena.
Za vrijeme vladavine lidijskih kraljeva postao je jedan od najbogatijih gradova u mediteranskom svijetu, a dio njegove priče bili su i perzijski vladari kao i Aleksandar Veliki. Zbog intenzivnih događaja Efes je danas važno odredište za proučavanje historije. Smatra se da je u rimsko doba u njemu živjelo preko 250000 stanovnika, što bi u poređenju s današnjim vremenom odgovaralo jednoj metropoli. Danas je Efes jedan od najbolje očuvanih grčko-rimskih gradova u Evropi i važna turistička atrakcija u Turskoj.
Efes, nekada najveći grad Male Azije, smješten je na zapadnoj obali današnje Turske, u blizini popularnog turističkog grada Kušadasija i nedaleko od Izmira.
Kao značajna grčka luka, Efes je bio poznat ne samo po trgovini već i po svojoj magiji i kulturi. U njemu je rođen poznati grčki filozof Heraklit, što dodatno potvrđuje njegov značaj kao središta intelektualnog života u antičko doba.
Njegovi stanovnici voljeli su Artemidu, kćerku Zeusa i Lete, koja je u Efesu smatrana boginjom plodnosti i divljih zvijeri. Artemidin hram, jedno od Sedam svjetskih čuda, podignut je krajem 4. vijeka prije nove ere od blistavog bijelog mermera s preko stotinu impozantnih stubova. Iako danas stoje samo njegovi ostaci, teško je ne zamisliti uzvišenost i otmenost ovog hrama koji je u svoje vrijeme izazivao divljenje posjetilaca iz svih krajeva svijeta.
Služio je kao utočište onima u nevolji i uživao status nepovredivosti – u njegovim zidovima niko se nije usuđivao krasti. Uz to, bio je i svojevrsna banka, gdje su svećenici nadzirali dragocjenosti i transakcije.
Sudbina hrama zapečaćena je kada je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog carstva, što je dovelo do njegovog potpunog nestanka. Tek u 19. vijeku, britanski arheolog John Turtle Wood otkrio je ostatke ovog veličanstvenog zdanja, vraćajući Artemidin hram u kolektivno pamćenje svijeta.
Celzusova biblioteka
Efes je bio dom čuvene Celzusove biblioteke, jedne od najimpresivnijih javnih ustanova rimskog doba. Njeni ostaci, otkriveni početkom 20. vijeka, svjedoče o intelektualnom i kulturnom značaju ovog drevnog grada.
Podignuta između 117. i 125. godine zahvaljujući porodici Juliusa Celsusa, rimskog senatora i člana viteškog reda, biblioteka je služila kao javna ustanova u kojoj su se čuvale dragocjene knjige. Arhitektura biblioteke pratila je smjernice čuvenog Vitruva – njena vrata i prozori bili su usmjereni prema istoku kako bi jutarnja svjetlost sprječavala vlagu i pojavu plijesni, čuvajući knjige od propadanja. Svojom impozantnom fasadom ukrašenom stubovima i kipovima, biblioteka je predstavljala spoj praktičnosti i estetske ljepote, a danas njeni ostaci svjedoče o veličanstvenosti antičke kulture i posvećenosti znanju.
Kuća Djevice Marije
Na brdu Slavuja, nekoliko kilometara od Efesa, nalazi se skromna kamena kuća romaničkog stila, ispunjena posebnom simboličkom snagom. Prema predaji, upravo u ovoj kući nastanila se Djevica Marija nakon Isusove smrti, stigavši u Efes u pratnji učenika Ivana. Ovdje je, kako hodočasnici vjeruju, dočekala kraj svog zemaljskog života, ili, u skladu s kršćanskim učenjem, mjesto je to njenog uznesenja na nebo.
Marijinu kuću otkrio je 1891. godine njemački monah tokom svog hodočašća, a od tada je uređena kao kapelica s oltarom. Danas je ovo svetište jedno od najvažnijih i najposjećenijih hodočasničkih mjesta u kršćanstvu, koje svake godine privlači hiljade vjernika. Među posjetiteljima su bili i pape iz Vatikana, ali Marijina kuća ne privlači samo kršćane – dolaze i muslimani, koji Djevicu Mariju poštuju kao odabranu među ženama i majku poslanika Isa a.s. Za svetost i uređenje ovog mjesta brinu se časne sestre iz Sjedinjenih Američkih Država, čuvajući njegovu duhovnu i kulturnu vrijednost za sve koji ga posjete.
Ulice koje pričaju priče
Efes se ponosi dvjema značajnim ulicama koje čuvaju bogatu kulturno-historijsku zaostavštinu – Mermernom ulicom i ulicom Kuretes. Na jednoj se strani nalazi veličanstveni helenistički teatar, dok je u drugoj smještena grobnica princeze Arsine IV iz 1. vijeka prije nove ere. Nedaleko od grobnice otkriva se ulaz u rimske vile, svjedočanstvo luksuznog života tadašnje elite. Blizu ovih znamenitosti nalaze se i ostaci muškog javnog toaleta, mjesta gdje su se, osim svakodnevnih aktivnosti, vodili i važni razgovori – jer čak su i toaleti u Efesu imali svoju društvenu ulogu.
Lokalitet Efesa obuhvata niz impresivnih građevina koje svjedoče o njegovom bogatom kulturnom i arhitektonskom naslijeđu. Među njima su Bazilika Svetog Ivana, Hadrijanov hram, Trajanova fontana, Herkulova kapija, spomenik posvećen Gaju Memiusu, te Hram imperatora Domicijana. Posebnu pažnju privlači i teatar Odeon, mjesto na kojem su se održavali koncerti i okupljanja gradskog vijeća, spajajući umjetnost i politiku u ovom veličanstvenom prostoru.
