Historijske znamenitosti i must see mjesta u Istanbulu je teško nabrojati. I nemoguće ih je sve obići tokom jedne posjete. Istanbul je grad kojem se vraća, jer svaki dolazak otkrije drugačije lice – mirnije, glasnije, skrivenije ili otvorenije. Upravo zato, između obilazaka velikih znamenitosti, vrijedi zastati na mjestu koje nije monumentalno, ali pamti jednu posebnu priču.
U srcu Beyoglua, nedaleko od Galatasaraya, nalazi se Francuska ulica, poznata i kao Cezayir Sokak. Kratka je, duga tek stotinjak metara, ali dovoljno da promijeni ritam dana.
Francuska ulica – trag jednog vremena
U 19. stoljeću ovdje je živjela brojna francuska zajednica. Više od jednog stoljeća ostavila je trag u ovom dijelu grada. Prvi kafići i kina u Beyogluu otvoreni su upravo pod njihovim utjecajem. Taj sloj istorije i danas se osjeti, iako je ulica kroz vrijeme mijenjala izgled.
Obnovljena je prema projektu pariških arhitekata. Stepenice su zadržane, zgrade su restaurirane, a detalji poput plinskih svjetiljki doneseni iz Pariza i diskretnog zvučnog sistema daju prostoru prepoznatljiv ton. Nije riječ o imitaciji Pariza, nego o podsjetniku na period kada je ovaj dio Istanbula živio u snažnom dodiru s evropskim duhom.
U Francuskoj ulici smjenjuju se moderni restorani i manji bistroi u kojima se mogu probati turski meze, kebabi, ali i jela s mediteranskim i međunarodnim prizvukom. Kafići su uređeni starinskim namještajem i muralima, a muzika – od jazza do popa – diskretno prati večer. Stolovi na otvorenom omogućavaju da se sjedi među prolaznicima i osjeti ritam ulice.
Francuska ulica izgrađena je na nizu stepenica. S obje strane smjenjuju se mali butici, galerije, slastičarne i restorani. Tende prave hlad nad stolovima, šareni jastuci razbijaju jednoličnost, a visoke, obojene fasade stvaraju osjećaj izdvojenosti od gradske vreve. Iako ste u centru milionskog grada, buka ostaje negdje iza vas.
Vlasnici restorana stoje ispred svojih vrata, pozdravljaju prolaznike i tek blagim gestom pozovu da uđete. Nema nametljivosti, samo prisutnost. Zimi grijači omogućavaju da se sjedi vani, a ljeti stepenice postaju mjesto susreta, razgovora i muzike.
Nakon zalaska sunca prostor dobija drugačiji ton. Svjetla se pale, barovi pune, a uz koktele, turska vina i pivo često nastupaju bendovi ili DJ-evi. Atmosfera varira od mirnih akustičnih svirki do življih mjesta za ples.
Danju se otvaraju mali ateljei i butici s ručno rađenim nakitom, odjećom i umjetničkim radovima. Nije neobično sresti ulične muzičare ili crtače portreta koji dodatno oblikuju ambijent.
Iako francuski identitet više živi u estetici nego u samom porijeklu restorana, ulica je zadržala prepoznatljivu energiju. Na tih stotinu metara miješaju se studenti, umjetnici, turisti i lokalni stanovnici – i upravo ta raznolikost daje joj život.
Francuska ulica je prostor za predah. Za kafu između dva muzeja, za večeru nakon dugog dana, za trenutak kada želite da sjednete i gledate kako grad diše sporije. U Istanbulu, gdje je sve veliko i intenzivno, tih stotinu metara postaje mala pauza koju želite produžiti.
U blizini se nalazi i Francuski kulturni centar koji nudi kurseve francuskog jezika, razne kulturne tečajeve, informacije i knjige.
Kako doći do Francuske ulice
Kad sa Taksima uđete u Istiklal i krenete niz ulicu (pravac prema Galati i Tunelu), doći ćete do Galatasaray škole s velikom kapijom, zastanite – tačno preko puta, s desne strane, nalazi se bočna ulica. Skrenite njome i nakon nekoliko koraka pojavit će se kamene stepenice koje vode pravo u Francusku ulicu.
Zato što jedan članak nije dovoljan….
ISTANBULSKA KARTICA ZA JAVNI PREVOZ
