Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Hikmet Seferović uspješno uzgaja banane u Sanskom Mostu

Sanjanin Hikmet Seferović uspješno je uzgojio u svom vrtu malu plantažu od desetak stabala banana, a ove godine očekuje ukusne plodove i rekordan urod ovog egzotičnog…

Sanjanin Hikmet Seferović uspješno je uzgojio u svom vrtu malu plantažu od desetak stabala banana, a ove godine očekuje ukusne plodove i rekordan urod ovog egzotičnog voća.

Njegov sin je prije nekoliko godina dobio sjeme banane, te ga zasadio u vrtu ispred kuće. Inače, članovi ove porodice su pasionirani ljubitelji i uzgajivači ukrasnog drveća, pa su odlučili da naprave eksperiment i s uzgojem ovog južnog voća.

Seferović kaže kako se radi o biljci koja izuzetno brzo napreduje i raste, ali je osjetljiva na niske temperature, zbog čega ju je tokom zimskog perioda i mrazeva potrebno dobro zaštititi.

– U vegetativnom razdoblju banana izuzetno brzo raste i ne treba puno posla i brige oko nje. Ono što ona zahtijeva je puno vode, jer voli vlagu. U sušnom razdoblju samo jedno stablo zahtijeva i do 40 litara vode dnevno – kaže Seferović.

Dodaje kako su vremenske prilike ove godine veoma godile ovom voću, te da je na samo jednom stablu izbrojao 140 plodova.

– Očekujem da dozriju do kraja avgusta i nadam se velikim i ukusnim plodovima, baš poput onih koje možemo kupiti u trgovinama. Sem toga, stabla banane su izgledom veoma lijepa i predstavljaju neobičan dekor u dvorištu – dodaje on.

Ističe da se prolaznici često zaustavljaju pred njegovom ogradom i u nevjerici gledaju vrt. Mnogi fotografišu stabla te ga pitaju kako je uspio uzgojiti banane.

Seferović, međutim, osim banana, u vrtu oko svoje kuće uzgaja i drugo egzotično voće neuobičajeno za ovo podneblje. Spas od oštre bosanske zime većina stabala pronađe u prostranoj i toploj garaži, a ona koja su posađena utople kako im zima i niske temperature ne bi mogle naškoditi – pišu Nezavisne.

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI