Japan, Zavrti Globus

Japan – Hirošima i ostrvo Mijađima (Hiroshima, Miyajima)

I sama tvrdnja da u turističkoj posjeti Japanu ne treba izostaviti grad Hirošima, učinit će se možda pomalo čudnom ali samo onim neupućenim turistima. Naime, grad-heroj na koji je u avgustu 1945. godine bačena prva atomska bomba na svijetu, danas je gotovo obavezna stanica mnogih stranaca u posjeti Japanu, među kojima prednjače Evropljani i Amerikanci. Iz više razloga.

Hirošima, Genbaku Dome – zgrada koja je čudom ostala da stoji nakon pada atomske bombe

Tekst i fotografije: Ivana Dukčević

Hirošima, da se ne zaboravi…

I sama tvrdnja da u turističkoj posjeti Japanu ne treba izostaviti grad Hirošimu, učinit će se možda pomalo čudnom ali samo onim neupućenim turistima. Naime, grad-heroj na koji je u avgustu 1945. godine bačena prva atomska bomba na svijetu, danas je gotovo obavezna stanica mnogih stranaca u posjeti Japanu, među kojima prednjače Evropljani i Amerikanci. Iz više razloga.

Iako ima onih koji u Hirošimi (i okolini) žele da provedu više od dana, turisti do ove destinacije najčešće stižu tokom jednodnevnih izleta iz Kjota ili Osake. Sa stanice Shin-Osaka u Osaki od ranih jutarnjih do kasnih večernjih sati na svakih 20-ak minuta šinkansen vozovi polaze u smijeru ka zapadu (Sanyo Line) i nakon oko 1 h 30 min stižu na 335 km udaljenu Željezničku stanicu Hirošime – Hiroshima Station (1 h i 45 min i 360 km – iz Kjota). Ukoliko ste prethodno, putem interneta pribavili kartu za Japanske željeznice – JR Pass, sve linije šinkansen vozova (osim Nozomi i Mizuho) uključene su u tu cijenu: https://www.japan-rail-pass.com/ (na primjer, iz Osake: 7.15 – 8.47 / 7.35 – 9.05 h, itd… Povratak iz Hirošime za Osaku: 20.48 – 22.21 h / 21.20 – 22.49 h).

Suvenir Hirošime, magnet “Nuke free” (nuclear free)

Hiroshima Peace Memorial Park

(Memorijalni park mira u Hirošimi)

Kada stignete u Hirošimu i izađete iz željezničke stanice na glavnu ulicu, savjet je da na samoj ulici, na tramvajskoj stanici (sa lijeve strane) uđete u tramvaj broj 6 i nakon desetak stanica (15-ak minuta vožnje) siđete na stanici: Genbaku Domu Mae Station (pojedinačna karta košta ¥160).

Silaskom na ovoj stanici, naći ćete se tačno ispred istoimene zgrade, jednog od simbola grada. Naime, Genbaku Dome (Kupola Genbaku) jedna je od rijetkih zgrada u Hirošimi koja nekim čudom nije skroz porušena prilikom pada atomske bombe i lako ćete je prepoznati po konstrukciji šuplje kupole, na vrhu. Nalazi se samo 200-ak metara od “Ground Zero“, tačnog mjesta gdje je pala atomska bomba (danas se tu nalazi bolnica ispred koje je postavljena spomen-ploča, sa crno-bijelom fotografijom mjesta nakon katastrofe).

Pogled na Hirošimu i zgradu Genbaku Dome, avgusta 1945.

Prelaskom preko obližnjeg mosta na drugu stranu rijeke, dospjet ćete na “ostrvo” u sred grada (između dva toka rijeke Ote) koje danas nosi naziv Hiroshima Peace Memorial Park (Memorijalni park mira u Hirošimi – UNESCO, 8.30 – 18 h), gdje se na velikom prostoru u uređenom parku nalaze brojna obilježja i spomenici povezani sa događajem koji se zbio tog kobnog dana.

Osim Spomenika djeci (Children’s Peace Monument) čiju su izgradnju 1958. godine donirala djeca iz japanskih (i nekih inostranih) osnovnih škola, tu je i Veliko zvono mira (The Peace Bell) koje su 1964. godine podigli preživjeli uz poruku za ukidanjem upotrebe nuklearne energije bilo koje vrste, a čiji je zvuk proglašen jednim od najzvonkijih u Japanu. Tu je i nadzemno-podzemni kompleks posvećen svim žrtvama atomske bombe – Hiroshima National Peace Memorial Hall for the Atomic Bomb Victims, u kojem se ponekad održavaju predavanja, zatim Memorijalna humka (Memorial Mound), Vatra mira (Flame of Peace) i Memorial Cenotaph – lučni spomenik žrtvama čija tijela nikada nisu pronađena i uzdužno jezerce u kojem se obližnji muzej ogleda u vodi, kao u ogledalu.

Spomenik žrtvama atomske bombe koje nikada nisu pronađene – Memorial Cenotaph

6. avgusta 1945, u 8.15 h američki bombarder B-29 izbacio je na grad Hirošimu prvu atomsku bombu, ikada. Bombarder je nosio nadimak “Enola Gay”, ime koje mu je nadjenuo sam pilot Paul Tibbets po svojoj majci koja ga je (za razliku od oca) podržala u naumu da postane pilot.

Bomba bačena iz Enola Gay prouzrokovala je eksploziju do tada neviđenih razmjera, uništila oko 90 % grada i momentalno ubila 80.000 ljudi. I to nije sve. Od posljedica radijacije, u narednih nekoliko godina desetine hiljada ljudi umrlo je od najčudnijih oblika kancera i raka kože, neki u velikim mukama.

Bez bilo kakve iluzije o tome da je doprinos Japana masovnom ubijanju i mučenju tokom Drugog svjetskog rata bio više nego značajan, američki napad na Hirošimu pomjerio je sve granice. U velikom zdanju u parku – Muzeju mira u Hirošimi (Hiroshima Peace Memorial Museum, ¥50) podignutom 1955. godine i renoviranom 1994, moći ćete da vidite sav užas koji je pratio pad atomske bombe: fotografije grada i ljudi, maketu Hirošime sa mjestom gde je bomba pala, originalne predmete, odjeću i obuću stanovnika Hirošime ugljenisane i izvitoperenih obličja – kutiju sa ručkom jednog školarca, dječiji tricikl koji se od količine vreline iskrivio, itd… Neke od fotografija su naročito potresne jer prikazuju ljude izložene radijacijom koji su par dana nakon fotografisanja umrli. Eksponat koji u muzeju izaziva najviše simbolike je dio običnog bijelog zida jedne porušene zgrade, sa ostacima originalne “crne kiše” (nastale od oblaka nuklearne prašine) kako se sliva, a koja je nekoliko sati nakon bombe pala na Hirošimu.

Neki podaci koje u muzeju možete saznati, izuzetno su zanimljivi. Interesantno je da su Amerikanci navodno Hirošimu kao metu izabrali zbog toga što je bila jedan od rijetkih gradova u Japanu u kojem tada nije postojao nijedan zarobljenički kamp sa Amerikancima, i tako osigurali da nijedan njihov građanin ne postane žrtva bombe.

Memorijalni muzej mira u Hirošimi – prikaz mjesta na koje je bačena atomska bomba

Memorijalni muzej mira u Hirošimi, istopljeni i oblikom izvitopereni kućni predmeti, nakon eksplozije

Ispred jednog dijela muzeja, u parku se nalazi drvce kineskog platana (Firmiana Simplex), ograđeno i označeno tablom. U tekstu urezanom na tabli piše da iako je raslo samo 1,3 km od epicentra udara bombe, jedna strana drveta spržena dok je druga ostala neoštećena i nastavila da raste. U parku se nalazi još nekoliko stabala drveća koja su kao mitske ptice feniksi uspjeli da opstanu i prežive (zbog čega ih nazivaju “Phoenix Trees”). I ona su nekada rasla na oko 1 – 2 km od mjesta gde je pala bomba, a kasnije presađena u memorijalni park. Na njima se još uvek lijepo vide “ožiljci” od eksplozije.

Nakon nešto više od 70 godina, u Hirošimi odavno više ne postoji stepen radijacije opasan po ljude. Zanimljivo, s obzirom na tvrdnje da tamo gdje ovakva bomba padne treba oko stotinu godina da se saniraju posljedice, u zemlji, i na ljudima. Uprkos dvjema atomskim bombama i svemu što smo o radijaciji učili, Japanci su i dalje najdugovječnija nacija na svijetu.

Memorijalni park mira, spomenik djeci – žrtvama atomske bombe

Osim radijacije koja je vremenom nestala, u Hirošimi i širom Japana nestale su i negativne emocije prema Americi. Ne samo da su nestale i da je Japan ovaj događaj ostavio iza sebe, već su Japanci u posljednjih par decenija postali neki od najvećih fanova američke kulture i često obožavaju gotovo sve što je američko. Mnogi od njih (naročito oni mlađi) imaju želju da na neko vrijeme odu i žive u Americi, zemlji koja je realno po mnogim kriterijumima (a naročito po stepenu kriminala) daleko ispod Japana, što se nekim strancima (naročito Evropljanima) nakon posjete uređenom i kulturnom Japanu čini nejasnim. Suprotnosti su očigledno, privlačne.

Ukoliko imate vremena, u neposrednoj blizini centra grada nalazi se Muzej Mazde (Mazda Museum), čuvene japanske marke automobila iz Hirošime koji možete posjetiti. U toku turističke sezone, svakog radnog dana možete se priključiti besplatnoj turi sa vodičem koja polazi u 10 h, ali svoju posjetu prethodno morate rezervisati.

Papirni origami vijenci sa ždralovima – simbol dece poginule prilikom pada atomske bombe

Memorijalni muzej mira u Hirošimi / poruka i papirni ždralovi bivšeg američkog predsjednika Baraka Obame, premješteni su zbog renoviranja jednog krila muzeja

Miyajima – Itsukushima
(Sveto ostrvo Mijađima)

Sa iste tramvajske stanice (Genbaku Dome Mae Station) sa koje ste sišli za Hiroshima Peace Memorial, na istoj strani sačekajte tramvaj broj 2 i odvezite se dalje, do posljednje stanice (pojedinačna karta: ¥ 270). Tramvaj prolazi na svakih desetak minuta i tačno 52 minuta putuje do posljednje stanice u predgrađu Hirošime (Japanci su tako izračunali i nema razloga za sumnju!), do mjesta sa kojeg trajekti polaze na sveto ostrvo Mijađimu.

Druga opcija je da se tramvajem od Genbaku Dome odvezete nazad do Željezničke stanice u Hirošima (Hiroshima Station – oko 15 min) i odatle uhvatite voz JR (Japan Rail – Japanskih željeznica) za stanicu Miyajimaguchi Station (polazi na svakih 10 – 15 min), koji vozi nešto kraće (oko 25 – 30 min) i vožnju završava na par metara od posljednje stanice tramvaja, u neposrednoj blizini obale okeana.

I ako imate kupljen JR Pass sa kojim je vožnja ovim vozom besplatna, prijedlog je da u ovom slučaju ipak izaberete prvu opciju, jer ćete ukupno putovati otprilike isto vrijeme, vidjeti najveći dio Hirošime iz lokalnog tramvaja i nećete se vraćati unazad. Osim ako vam cijena tramvajske karte od dodatnih ¥ 270 predstavlja problem.

Silaskom iz voza/tramvaja, pređite ulicu (tu je ujedno i kraj puta) i na doku stanite u red za brodove koji takođe pripadaju Japanskim željeznicama (JR – Miyajima Ferry), koji će vas nakon 10 minuta plovidbe odvesti do obližnjeg ostrva Mijađime (polasci su od 5.45 h na svakih pola sata, a od 8h kreću na svakih 15 min, i to uvijek: pun sat i 10, 25, 40 i 55 min…. Posljednji JR brodovi sa ostrva Mijađima ka kopnu kreću u: 19.30 / 20.00 / 20.42 / 21.25 i 22.14 h). JR Miyajima Ferry je uključen u JR Pass (inače košta ¥ 170, u jednom smijeru).

Osim JR linije, postoji i privatna brodska kompanija Matsudai, koja vozi do ostrva Mijađime. U slučaju da hitno morate sa/do ostrva, za 55 minuta i ¥ 1900 u jednom smijeru možete stići do Mijađime 3 – 9 puta dnevno hidrogliserom direktno iz Memorijalnog parka mira u Hirošimi, ili iz luke (Hiroshima Port: 30 minuta, ¥ 1460 u jednom smijeru, 6 – 8 puta dnevno). JR Pass ne važi za ove brodove.

Dok za trajekte koji prevoze do ostrva Mijađime

Trajekt vozi 10 minuta do ostrva Mijađime (iza)

Crveni torii i Hram Itsukušima (iza), na ostrvu Mijađimi

Na zvaničnoj web stranici grada Hirošima namjenjenoj turistima, piše da je Mijađima “Ostrvo gdje Ljudi i Bogovi žive zajedno”. Nekada ne tako davno, pristup svetom ostrvu bio je strogo zabranjen svima koji nisu dovoljno “čisti”, a na njemu nije bilo dozvoljeno ni rođenje, niti smrt. Kriminalci, ljudi nedovoljno čestiti, žene u toku trudnoće i ciklusa.. i tu se spisak nije završavao… Srećom, danas ova pravila više ne važe, te ostrvo koje svojom dužinom (i visinom) pravi svojevrsnu branu prema pučini okeana svakodnevno posjećuje veliki broj domaćih turista, ali i izuzetno veliki broj stranaca.

Nadomak doka gde pristižu trajekti, u Hramu-svetilištu Itsukušima (Itsukushima Shrine, svakodnevno 6.30 – 17.30 h, ¥ 300), često se održavaju do tančina “režirana” moderna vjenčanja sa mladencima odjevenim u tradicionalne kostime, a u okviru hrama se nalazi i najstarija pozornica No teatra u Japanu. Itsukušima se nalazi u malom zalivu sa pješčanom plažom koju tokom plime prekrije voda, te jarko narandžasto-crveni hram na stubovima dva puta dnevno postane “plutajući”.

Ostrvo Mijađima, Hram Itsukušima i crveni torii

Pročišćenje vodom prije ulaska u hram Itsukušimu

Na pješčanom žalu stotinjak metara ispred hrama nalazi se jedno od najslikanijih mjesta u Japanu, kapija ulaza na sveto mesto prema japanskom šinto-budizmu – čuveni crveni Itsukushima torii. Kapija visine 16 metara koja na četiri noge stoji u vodi (za vrijeme plime) i na suvom, u pjesku (za vrijeme oseke), jedno je od najsvetijih mjesta u Japanu.

Japanci ovde dolaze i u vrijeme oseke pokušavaju da na horizontalni dio toriija prebace “petojenac” (novčić od 5 jena), japanski “petoparac za sreću” (prepoznaćete ga po rupi u sredini i izostanku denominacije) prethodno poželjevši želju (prema drugoj verziji, trebalo bi petojenac ubaciti ispod nivoa mora, u temelje nogu kapija, i nadati se da će se tu i zadržati!). Ispunjenje ovog teškog zadatka ne uspeva baš svakome, tako da ukoliko petojenac ne prebacite na torii druga opcija je da ga ugurate u neku od pukotina drvenog toriija, ispucalih tokom vremena. Videćete da ni ovo nije lako, jer je najveći broj pukotina mahom već ispunjen novčićima! Kada voda za koji sat nadođe, nikada nećete saznati kako će vaša parica (i želja) “završiti”, iako neki tvrde da voda u stvari i treba da sa sobom povuče i “odnese” želju, kako bi se ispunila.

Ostrvo Mijađima, crveni torii hrama Itsukušime za vrijeme oseke

Neuspješne tehnike bacanja “petojenca” (novčića) na torii koje koriste gaijin (gaiđin – jap. “stranci”), izazivaju smijeh lokalaca 🙂 Ipak, za utjehu, u pijesku pored toriija nalazi se na hiljade petojenaca koji nisu dospjeli na prečku kapije!

Ubacivanje “petojenca” za sreću, u pukotine drvenog, crvenog toriija

Posjetu ostrvu Mijađimi možete organizovati tako da u jednom danu prisustvujete i plimi, i oseki, i vidjeti crveni torii u oba izdanja. Kao i na nama bližem Atlantiku, razlika između plime (ujutro i uveče) i oseke (u središnjem dijelu dana) na Tihom okeanu je izuzetno velika i često neočekivana. Ovo je još izraženije u toku mladog ili punog mesjeca, kada se putanje Mesjeca i Sunca poklope pa plima nadođe oko 10 – 11 h i ponovo poslije 17 – 18 h. Ukoliko ste u Hirošimi na jednodnevnom izletu, savjet je da prvo obiđete Memorijalni park mira i onda se uputite ka ostrvu Mijađimi, sa ciljem da tamo ostanete do zalaska sunca. Tako ćete torii vidjeti u oba izdanja – od podneva do kasnog popodneva u vrijeme oseke, a zatim i za vrijeme plime. U Japanu postoji sajt gdje možete vidjeti podatke o kretanju plime/oseke i o tome kako utiču na torii, na Mijađimi: http://www.tides4fishing.com/jp/hiroshima/itsukushima

Mijađima je jedno od nekoliko mjesta u Japanu (drugo je stara prijestolnica Nara), gdje slobodno žive srndaći koji se šetaju između turista i ostaju zabilježeni na njihovim fotografijama.
Ukoliko na ostrvu imate više vremena, iza hrama Itsukušima, na kraju uličice postoji žičara koja vodi na vrh brda Misen, u Momijidani park sa majmunima i njihovim hramom (svakodnevno 9 – 16.30 h / ¥1000 u jednom smijeru, ¥ 1800 povratna). Sa vrha brda, umjesto žičarom možete se prošetati i sići dolje jednom od tri staze (na primjer: Daisho-in).