Kafa s pogledom na Sarajevo

Piše: Vedran Jakupović

Pogled na Šeher možemo baciti s vratničke desne ili s bistričke lijeve strane. U zadnje vrijeme izgradnjom visokih zgrada Šeher je dobio i pogled s terase, “uz Miljacku”.

Uz mahsuz pogled mahsuz kolač

Nakon Eugenove paljevine Sarajeva vratnički grad opasan je zidinama. U sam Vratnik ulazilo se kroz tri kapije, a utvrde su dodatno utvrdile sarajevske tabije, njih pet. U ovom vremenu od tih pet tabija četiri su dobile svoje kafane i restorane s pogledom na grad. Jedino još Strošićka tabija čeka svoga gazdu.

Ispod zida Arnaut tabije, na kojoj je Das ist Walter Jajce kasarna, smještena je mala kafanica Kamarija – point of view. Kamarija bi bila mahalski doksat. U kamariji gledaš uz ulicu, niz ulicu i na mjesec (kamer), a tebe niko ne vidi. Ova kamarija gleda na grad. Koliko god ona gleda na grad, toliko je i sama vidljiva iz Čaršije. Čini se kao da lebdi iznad stijena u strmini ispod tabijskih zidina. Tek kad sjedneš na terasu vidiš da je gusta bagremova i jasenova šuma, u kojoj je Kamarija sagrađena, dala i hladovinu gostima kao i oslonac samom objektu. Uz mahsuz pogled idu mahsuz kolač i prirodni sok od dunje. Dunja malo skuplja usta, ali čovjek na takvom mjestu i treba biti skupljenih usta i širom otvorenih očiju.

Na izlasku iz vratničkog grada, ispod tabije Zmajevac, još uvijek postoji ostatak zida koji je opasavao i štitio grad.  U zidu je ugrađena česma, a sam zid više ne čuva grad nego saksije s cvijećem i ne odvaja vratnički grad od Sedrenika i Ravnih Bakija, nego dva dijela bašte kafane Vidikovac na Zmajevcu. Ovo je najviša tačka Vratnika i mjesto odakle se pogled ne završava samo na Čaršiji, nego obuhvata cijelo Sarajevo, do Ilidže, Igmana, a za lijepog vremena i dalje ka zapadu. Posebno je interesantno jednim pogledom obuhvatiti i Vijećnicu, i Marijin dvor, i avion koji slijeće na sarajevski aerodrom. Mlađe meraklije će gledajući Šeher uživati uz nargilu, a starijima je dovoljna kafa, kraća, žestoka.

Početak meraka

Sam dolazak do Vidikovca može predstavljati avanturu. Ljudima koji su u dobroj kondiciji preporučujemo polazak s Čaršije uz Kovače, ravno do Ploče, ravno uzbrdo do Strošićke tabije, pa opet uzbrdo uz zid do Vidikovca. Ko preživi, pričat će… I uživati.

Na bistričkoj strani prva stanica za pogled je stara željeznička stanica. Objekat koji svojom ljepotom dominira tranzitom. Bistrička stanica je i raskršće koje vodi do dva idealna mjesta za kafu s pogledom.

Lijevo prema istoku i kanjonu Miljacke uz cestu je Café Liberty. Dominira iznad Alifakovca i pod čudnim uglom pruža pogled na čaršijsko jezgro, na Vratnik, ali i na Bistrik. Posebno je fascinantan predakšamski pogled na Brdo džamiju, ako ništa onda kada se čovjek umori od drugih zadanih pravaca. Ograda na terasi je staklena i ne kvari ugođaj, a kao dodatak kafi i pogledu česti su nastupi vrhunskih muzičara. Kvalitet zasigurno zadovoljava i najveće muzičke tersove.

Uzbrdo od bistričke stanice, nakon restorana Park Prinčeva, a na nekadašnjem streljačkom poligonu osmanske vojske Nišan, nalazi se jedna od najstarijih kafana u Sarajevu. Mjesto kod Bibana naši pradjedovi koristili su za teferiče još u vrijeme fesova i čalmi. Put iz mahale vodi na rub, liticu, kraj puta i početak meraka. Pogled iz ove kafane daje dubinu kanjona Miljacke, blizinu Čaršije i daljinu sarajevske kotline, sve u jednom. Niz Miljacku se nižu mostovi koji čine čaroliju ovog pogleda potpunom. Na drugoj strani pred okom je Trebević i najpoznatiji sarajevski vidikovac koji čeka svoju žičaru. Uz kafu kod Bibana obavezno ide pita od suhih šljiva.

Možda se možete zapitati zašto spominjemo samo kafu i tek rijetke delicije, ali primarno čulo koje bi na ovim mjestima trebalo biti zadovoljeno je čulo vida. Okus i miris dolaze kao dodatak. Možda bi bilo pravilnije, umjesto kafa s pogledom, reći pogled s kafom.