Kineska nova godina ne poklapa se s kalendarom koji se koristi na Zapadu, pa godina Zmije nastupa danas, 29. januara. Prva je to proslava Kineske nove godine od njenog uključivanja u UNESCO-vu nematerijalnu kulturnu listu baštine.
Kineska nova godina ili Proljetni festival najvažniji je i najduži tradicionalni kineski praznik čije slavlje tradicionalno počinje na prvi dan prvog lunarnog mjeseca, na početku godine po kineskom kalendaru. Stoga je u svijetu poznata kao lunarna nova godina.
Završava 15. dan, nakon početka kineske godine, kada je festival svjetiljki i kada se u zrak puštaju papirnate crvene svjetiljke.
Praznik je to kojim se proslavlja kraj zime i početak proljeća, a ima mnogo sličnosti s karnevalima na Zapadu. U jugoistočnoj Aziji tada mnogi uzimaju godišnje odmore.
Korijeni kineske nove godine sežu još od antičkog doba, zbog toga se uz nju veže mnogo mitova i legendi.
Proslavlja se na razne načine. Obično se okuplja porodica, kupuju se pokloni, postavljaju se dekoracije po kući, priprema se bogata trpeza i oblači svečana odjeća. Cijela porodica zajedno čisti i uređuje kuću. Na prozore i vrata stavljaju se dekoracije od crvenog papira s temama sreće, zdravlja i blagostanja. Večer ususret Novoj godini, porodica se okuplja oko svečanog blagdanskog stola. Najčešće se jedu svinjetina, pačetina, piletina te slatke delicije i voće (najviše narandže). Prije odlaska na spavanje, običaj je da se puca petardama. Sljedećeg jutra, djeca će pozdraviti roditelje te im zaželjeti sretnu novu godinu te dobiti na poklon novac u crvenim papirnatim omotnicama. Na kinesku novu godinu, tradicija je pomiriti se, zaboraviti sve trzavice i iskreno svakome zaželjeti mir i sreću. Predvladava crvena boja, koja u Kini simbolizira sreću, krepost, istinu i iskrenost. Popularni su plesovi ljudi obučenih u kostime zmajeva i lavova. Često se mogu vidjeti vatrometi, mnogo se koristi pirotehnika. Zbog mnogo povreda i ranjavanja te smrtnih posljedica, u nekim krajevima zabranjeno je ili ograničeno.
Festival proslave kineske nove godine naroda Qiang upisan je 2009. godine na popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Okeaniji, i to kao nematerijalna baština na popisu hitne zaštite jer je katastrofalni potres u Sečuanu 2008. godine, pored svega ostaloga ugrozio i ovaj narodni običaj regije.
U kineskoj astrologiji, svaka godina je povezana sa životinjskim znakom i jednim od pet elemenata — drvo, vatra, zemlja, metal i voda.
Zmija pripada jinu, povezana s tamom, vlagom i ženstvenošću.
Međutim, zmije imaju i pozitivnu simboliku. Na primjer, oni se smatraju malim zmajevima, simbolizirajući sreću, ponovno rođenje i kraljevstvo. Zmija također simbolizira potragu za ljubavlju i srećom, što je tema lijepo ilustrovana u tradicionalnoj narodnoj priči ‘Legenda o bijeloj zmiji’. Zmija također može predstavljati bogatstvo i mudrost, a u tradicionalnoj kineskoj kulturi često se grupišu s kornjačom i ždralom kao simbolom dugovječnosti.
Za ljude rođenim u znaku zmije prema kineskom horoskopu, ovo je njihova godina.
Tradicionalno, Kinezi ljude rođene u proljeće i ljeto zmijske godine smatraju najmoćnijim i najpozitivnijima, dok se na one rođene zimi gleda kao na relativno tihe i pokorne, jer je zima vrijeme za hibernaciju zmija. Osim toga, oni koji su rođeni po lijepom vremenu u godini zmije imaju tendenciju da budu optimističniji i lako zadovoljni od onih rođenih u lošem vremenu.
Godine zmije uključuju: 1929, 1941, 1953, 1965, 1977, 1989, 2001, 2013 i 2025.
