Ko je zapravo bila sultanija Hurem?

    Ko je zapravo bila sultanija Hurem?

    Zapadni svijet je pamti kao Rokselanu, a orijentalni ka Haseki Hurem sultaniju. Rođena je kao Aleksandra Anastazija Lisovska 1506. U tadašnjoj Poljskoj Litvaniji (Ruteniji), poznatoj i kao Crvena Rusija, nedaleko od današnjeg ukrajinskog grada Lvova. Otac joj je bio pravoslavni svećenik i bio joj je namijenjen sasvim običan život, sve dok joj krimski Tatari nisu pobili porodicu, a nju odveli kao robinju u Konstantinopolju, današnjem Istanbulu, prodali za harem moćnog Sulejmana Veličanstvenog.

    Sulejman Velinčanstveni  (1494- 1566, vladao je od 1520. do smrti), poznat i kao Sulejman Zakonodavac, mudar državnik, vojskovođa koji je osvojio Beograd i stigao do Beča, ovladao Sredozemnim morem i Persijom, strah i trepet za svoje podanike i evropske dvorove 16. vijeka, vješt zlatar i rječit pjesnik, zapisaće ove riječi u pjesmi napisanoj pod pseudonimom “Mahubi (u prevodu ljubavnik): “… ti si moje bogatstvo, moja ljubav, moja mjesečina, moj najiskreniji prijatelj,… ti si moje postojanje …moja jedina ljubav. Ti si najljepša među ljepoticama… Uvijek ću ti pjevati ode…

    Kome su upućene te riječi? Naravno, ženi. I to ne bilo kakvoj. Ženi, koja je pretumbala vjekovima brižljivo njegovanu tradiciju Otomanske imperije, onoj koja je od naizgled nemogućeg, učinila moguće. Ženi, koja je prevalila put od robinje do Njenog carskog veličanstva. Narod je za nju govorio da je vještica i vračara a evropski dvorovi su je smatrali najvećom spletkašicom koja ne preza ni od koga ni od čega.

    Po prirodi borbena, lukava, vješta u manipulisanju ljudima, umiljata kao jagnje i opasna kao  vuk, donijela je odluku da postane gospodarica. Svojim, prije svega umiljatim osmjehom i radošću kojom je zračila vrlo brzo osvaja sultana postavši njegova miljenica- “haseki”- sa svim povlasticama koje idu uz to. Njena vedra spoljašnost joj je donijela ime “Hurem” – ona koja je radosna.

    Naravno, uz naklonost sultana došla je omraza njenih rivalki, prije svega dotadašnje sultanove “haseki” žene, sultanije Mahidevran, koju su zvali i “Gulbahar” -proljetna ruža. Da sve bude još komplikovanije, sultan je sa prvom ženom imao sina Mustafu, koji je trebalo da naslijedi svog oca. Po Rokselani, naravno, to nije dolazilo u obzir, jer bi joj sudbina bila zapečaćena. Ali to umjesto da zabrine i uplaši Rokselanu, dalo joj je podstrek da ukloni svaku prepreku koja joj se nađe na putu.

    Poslije jednog sukoba sa Mahridevran, kada ju je ova doslovno prebila, sultan izopštava svoju bivšu prvu miljenicu i na njeno mjesto dolazi Hurem. Ona promišljeno i ciljano u međuvremenu prihvata islam, što je uslov da bi se napredovalo na ljestvici moći na otomanskom dvoru. Sljedeći korak je bio rađanje djeteta, i to muškog, potencijalnog sultanovog nasljednika. Prvo njihovo dijete biće sin, Mehmed.

    Posle Mehmeda, Rokselana će roditi kćerku Mihrimah, te sinove Abdulaha, Selima, Bajazita i Cihangira. Posljednji sin je imao urođenu grbu. Pošto je bio dobroćudne naravi, iako hendikepiran, on će postati Sulejmanov miljenik.

    Kao visprena žena sa jasnim ciljem da obezbjedi prijesto za svoje sinove, budući vješta u intrigama i vrlo bliska sa sultanom, vrlo smišljeno je eliminisala jednog po jednog protivnika. Najveći među njima nije bila Mahidevran, već Ibrahim Paša.

    Ibrahim Paša je bio vrlo blizak saradnik sultana koji se strpljivo ali uporno uspinjao uz ljestvicu državne moći. Od sultanovog sokolara je postao veliki vezir, kojem je sultan ostavio na milost i nemilost osvojene teritorije u Evropi da upravlja njima. Ali sve njegovo umijeće i životno prijateljstvo mu neće pomoći u sukobu sa Rokselanom. Jedina mana mu je bila što je on na prijestolu htio da vidi Mustafu, Mahivedraninog sina, a ne sina bivše robinje. Njegov je izbor bio valjan, jer su Mustafu smatrali vrlo talentovanim i nadasve obrazovanim mladim državnikom i vojskovođom. Diplomate su iz Carigrada upozoravale svoje evropske dvorove da im se ne piše dobro kada Mustafa naslijedi oca Sulejmana.

     Zašto je Rokselana toliko bitna? Ona je bila prva robinja koja je postala sultanija! Ona je bila prva žena kojom će se uopšte vjenčati jedan sultan. To se desilo poslije puna četiri vijeka vladavine sultana, koji su imali svoje hareme i svoje miljenice, ali ne i zvanične žene. Doduše Sulejman Veličanstveni i Hurem su morali za taj čin da sačekaju smrt sultanove majke.

    Rokselana ili Hurem je jedina sultanija kojoj je poslije rođenja princa nasljednika dozvoljeno da ostane sa sultanom na dvoru cijeli život. Bila je jedina žena koja je imala ulogu savjetnika sultana! Ona je donekle osnažila ulogu žene na osmanlijskom dvoru, sposobna da iz sjenke utiče na kolebljive vladare. Ostala su zabilježena njena pisma upućena poljskom kralju Sigismundu Drugom i persijskom šahu. Nesumnjivo je da nakon postavljenja njenog zeta Rustem paše za velikog vezira, bila politički i na svaki drugi način najuticajnija ličnost u Otomanskoj imperiji. Bila je prva žena dobročinitelj. U Meki i Medini je izgradila niz narodnih kuhinja, zatim kompleks objekata u Jerusalimu sa džamijom i medresom. U Carigradu je, uz džamiju sultanije Haseki Hurem, izgradila i javno kupatilo kao dio kompleksa čuvene Aja Sofije (poznate i kao Sulejmanija). Gradila je vjerske škole – medrese i zgrade za opšte dobro naroda. Svojim dobročinstvom je željela da popravi ružnu predstavu naroda o njoj zbog silnih intriga i prolivene krvi. Ipak su je zvali vješticom.

    Kako li je izgledala ta visprena i opasna žena? Mora da je bila zanosna, čim je očarala tada najmoćnijeg i najopasnijeg vladara. Riđokosa ljepotica naglašenih oblina koje bude maštu. Tako je uglavnom prikazuju bakrorezi i platna umjetnika Srednjeg vijeka. Za takvu sliku je zaslužan izvjesni Melkior Loriks, koji je nekih pet godina proveo u Carigradu u pratnji habsburškog izaslanika. U svojim putopisima on opisuje Rokselanu upravo onako kako su je umjetnici potom slikali a književnici dočaravali, uključujući i Šekspira.

    Sulejman Veličanstveni je svoju miljenicu poslije smrti 17. aprila 1558. sahranio u mauzoleju čiji zidovi bi trebalo da predstavljaju radost raja. Napokon, ona i jeste bila “radosnica”.