Najveći vakif od postanka Sarajeva je Gazi Husrev-beg. Nikada, niko nije zadužio Sarajevo kao ovaj dobrotvor. Ne možemo ni zamisliti kakvo bi Sarajevo bilo bilo da nije imalo njega.
Za njegov se život vežu mnoge legende i priče, a jedna od manje poznatih vezana je za lijepu robinju po imenu Šahdidar, koja je bila rodom iz Sarajeva i robinja njegove sestre Neslišah. Kako ljubav ne gleda ni položaj ni godine, tako se i beg zaljubio u Šahdidar, oslobodio je ropstva i oženio je. Udajom je Šahdidar postala kaduna (hatun), a kasnije i vakifa, jer je sagradila jednu džamiju i mekteb uz tu džamiju. Djece nisu, a Šahdidar je bila jedina begova žena koja je živjela još dugo nakon njegove smrti (1541. godine).
Za svoje je zadužbine Šahdidar je ostavila gotov novac, kao i jednu kuću u Jahja-pašinoj mahali, poznatijoj kao Ćurčića mahala. U toj kući iz koje se pružao lijep pogled na njegove zadužbine stanovali su njih dvoje. Iako je poznato da je prema vakufnami to bio kompleks od više kuća s dvorištem, danas nije moguće utvrditi o kojoj kući je riječ. Poslije njene smrti vakifa je namijenila da se kuća proda za 15.000 dirhema, a uvakufila je još jednu kuću uz mesdžid i odredila da u njoj stanuje onaj ko bude učitelj u školi i imam u mesdžidu.
Šahdidar je svoju džamiju i mekteb uz džamiju izgradila između 1540. i 1556. godine, sjeveroistočno od Gazi Husrev-begovog hamama, pa je džamija u narodu postala poznata kao „Džamija za banjom“. Mesdžidi su tada predstavljali središte oko kojeg se razvijalo naselje, pa je tako mahala koja se formirala oko džamije Šahdidar-hanume u zvaničnim dokumentima bila nazvana Mahala mesdžida Gazi Husrev-begove supruge Haseći-hatun. Prema legendi, Šahdidar je lično nadgledala izgradnju džamije, te se navodi da je to bila jedna od ljepših džamija u Sarajevu – drvena, srednje veličine, s vitkom munarom, a koja je nažalost izgorjela u pohodu Eugena Savojskog 1697. godine, ali je ubrzo obnovljena. U velikom je požaru koji je zahvatio Sarajevo 1879. godine ponovo izgorjela i nije više nikad obnovljena.
Uz džamiju je bilo i malo groblje u kojem je bila ukopana i Šahdidar, ali je ekshumirano 1950. godine, a nišani s njenog mezera uklonjeni. Danas je na tom mjestu velika stambena zgrada, a zapis s njenog nišana je prepisan i sačuvan. O velikoj ljubavi s početka 16. stoljeća malo toga se zna. Njena želja da joj „djela traju dok je vremena (svijeta i vijeka)“ nije ispunjena, ali je iza nje ostala vakufnama.
Gazi Husrev-beg – najveći vakif od postanka Sarajeva | Furaj.ba
Najveći vakif od postanka Sarajeva je Gazi Husrev-beg. Nikada, niko nije zadužio Sarajevo kao ovaj dobrotvor. Ne možemo ni zamisliti kakvo bi Sarajevo bilo bilo da nije imalo njega. Fotografije: Furaj.ba Gazi Husrev-beg, najznačajniji namjesnik osmanske Bosne, rođen u Serezu u Grčkoj. Unuk je turskog sultana Bajazida II, sin bosanskog plemića Ferhat-bega i osmanske sultanije Seldžuke.
