Manje poznata svjetska čuda

Svijet u kojem živimo, prepun je čuda. Za mnoga smo čuli, neka imali sreću da vidimo, ali šta je sa onim skrivenim i manje poznatim mjestima, čudesnim spajanjima prirode i ljudske ruke.

Za Taj Mahal znamo, znamo i za Veliki kineski zid, znamo i za rimski Coloseum i grcki Akropolj. Turističke brošure pune su blistavih fotografija, pa čak i ako nismo imali priliku otputovati na ta mjesta, znamo kako izgledaju. A čudesnijih mjesta od spomenutih ima širom Planete. Upoznajmo se sa nekima.

Velika džamija Djenné (Mali)

Ova džamija je jedan od zaštitnih znakova Malija. Nije neobična samo zbog svog izgleda, već i zbog materijala od kojeg je napravljena. Naime, zidovi ove džamije građeni su od cigle napravljene od, nevjerovatno, blata, a džamija je prekrivena jednom vrstom glinenog gipsa koji joj daje uglađen, skulpturalni izgled. Unutražnji i vanjski zidovi debeli su od 40 do 60 centimetara.

Zbog svoje posebnosti, Velika džamija se nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine. Turisti se oduševljavaju njenom posebnošću, nerijetko njenu ljepotu i šarm uspoređujući sa čarobnim palatama iz Diznijevih crtića.

Cijeli džamijski kompleks sa tri minareta podignut je na platformi dimenzija 75 puta 75 metara. Platforma je tri metra odignuta od zemlje, kako bi se džamija sačuvala od poplava koje svake godine donosi rijeka Bani. Redovno, svake godine nakon kišne sezone, lokalno stanovništvo se okuplja oko džamije na svojevrsnom festivalu, gdje pjevaju i jedu lokalna jela, ali tek nakon što saniraju eventualne štete na džamiji. Nekoliko dana prije festivala, počinju sa pripremama materijala za restauraciju.

Chand Baori (Indija)

Smješten u malom selu Abheneri, u indijskoj pokrajini Radžahstan, ovo je najveći, najstariji i najdublji zdenac u Indiji, a vjerovatno najsavršeniji u cijelom svijetu, posebno ako se uzme u obzir da ga je kralj Čanda (Chanda) dao sagraditi još u 9. stoljeću. Namjena mu je bila da se za kišnih dana u njemu skupi dovoljno vode za potrebe sela kada nastupi suša. Divovska struktura liči na okrenutu piramidu na čiji se vrh (dno) spuštate niz oko 3500 uskih, savršeno složenih stepenica. Na dnu je zdenac (jezerce) pun hladne, mutne vode. Chand Baori nije poznat kao Taj Mahal, on je skrivena tajna Indije.

Palata Parlamenta (Rumunija)

Druga po veličini administrativna građevina na svijetu (odmah nakon Pentagona), često se opisuje kao najkontraverznija zgrada u Rumuniji. Sagrađena u vrijeme socijalizma, smatra se najvećom i najskupljom administrativnom civilnom zgradom na svijetu. Ima 20 spratova, od čega je osam pod zemljom i zauzima površinu od 330 hiljada kvadratnih metara.

Njena izgradnja je bila pokušaj tadašnjeg predsjednika Nikolaja Čaušeskog da, uprkos siromaštvu u kojem su građani živjeli, pokaže svijetu kako je bogata i moćna Rumunija. Izgradnja je otpočela 1983. i u vrijeme Revolucije, šest godina kasnije, nije bila dovršena. Čak ni danas nije dovršena, koristi se samo jedan njen dio i vlasti smatraju da treba ostati tako. Zgrada, koja je veća od Keopsove piramide, danas je za Rumune simbol socijalističke megalomanije i pohlepe.

Zanimljivo je da je u vrijeme početka gradnje, više od 400 arhitekata koji su činili tim za gradnju, predvodila 28-godišnja žena.

Svjetski poznati TV šou Top Gear otkrio je svijetu tajne tunele ispod zgrade. Oni su, prema Čaušeskuovoj zamisli, trebali da mu omoguće automobilski bijeg ravno iz palate prema aerodromu u slučaju revolucije ili bilo kakve pobude naroda.

Kumbhalgarh zid (Indija)

Za Veliki kineski zid ste sigurno čuli, ali šta je sa Velikim indijskim zidom? Zid koji okružuje drevnu tvrđavu Kumbhalgarh jedan je od najimpresivnijih građevinskih poduhvata u Indiji. Zid čuva ogromni kompleks sa više od tri stotine hramova, izgrađen je prije 500 godina i dug je čak 36 kilometara.

Zid, pored hramova, navodno štiti i plodnu zemlju. Prema predanjima, nekada su dužinom cijeloga zida bile postavljene svjetiljke, pa su farmeri mogli raditi i noću.

Zid nikada nije doživio svjetsku slavu, uprkos slavnoj i zanimljivoj historiji. Turisti ga rijetko posjećuju jer im niko ne garantira sigurnost. Zid je, naime, pun drevnih odbrambenih zamki. Vlast se trudi da ih sve drži isključene, ali niko ne garantira da se neki tajni mehanizam ipak neće aktivirati.

Tvrđava je, za 500 godina, samo jednom pala u neprijateljske ruke i to kada je unutar zidina nestalo pitke vode.

Džamija šeika Lotfollaha (Iran)

Remek djelo iranske afhitekture, ova džamija nalazi se u iranskom gradu Isfahanu.Njena gradnja počela je 1603. godine, a dovršena je 1619., u vrijeme vladavine Šaha Abasa Prvog.

Izgrađena je s namjerom da bude džamija vladara, za razliku od drugih džamija, koje su bile javne i dostupne običnim ljudima. Džamija nema minareta, a ni vidljivog dvorišta. U nju se ravno iz Ali Qapu palate vladara, dolazilo prokopanim tunelima ispod gradske tržnice. Neki podaci govore i da je bila namijenjena ženama koje su vladari čuvali u haremima.

Ljepote kupola ove džamije opisao je čak i Robert Byron rečenicom: Ne poznajem savršeniji primjer iranske islamske genijalnosti poput one oslikane u kupolama te prekrasne džamije.

Tvrđava Derawar (Pakistan)

Usred Cholistan pustinje u Pakistanu nalazi se tvrđava monumentalnih razmjera, izgrađena 1733. godine. Sastoji se od 40 fantastičnih bastiona koji tvore krug obima 1.500 i visine 30 metara, koji izgledaju kao da su izronili iz pustinjskog pijeska. Mnogo ljudi ne zna za postojanje ove tvrđave, uključujući i same Pakistance. Razlog je vjerovatno njena udaljenost od civilizacije. Najbliži grad je Bahavalpur, gdje morate unajmiti vodiča sa automobilom da vas tamo odveze. Putovat ćete više od pola dana. Čak i kada dođete, ne postoje garancije da ćete moći ući da je obiđete. To možete samo ako lično od emira ili lokalnih vladara dobijete dozvolu.