Moj studentski život u Danteovom gradu
Od septembra 2017. do februara 2018. godine imala sam priliku živjeti u Firenci, jednom od najljepših i najčudesnijih gradova u Italiji.
Tekst i fotografije: Merjem Hodžić
Firenca je glavni grad pokrajine Toskana, nalazi se na rijeci Arno, a svojim prirodnim ljepotama i kulturnim znamenitostima (vezanim prije svega za italijansku renesansu) svake godine privlači veliki broj turista iz cijelog svijeta. U tom bajkovitom gradu sam završila spletom okolnosti: naime, moj master-studij u Bonnu „Njemačko-italijanski studiji“ je podrazumijevao da se jedan semestar provede i na partnerskom Univerzitetu u Firenci.
Bila sam smještena blizu crkve Santa Croce, inače najveće franjevačke crkve na svijetu, u kojoj su sahranjene mnoge poznate ličnosti: Niccolò Machiavelli, Michelangelo Buonarroti, Galileo Galilej itd. Bazilika Santa Croce je smještena na istoimenom trgu, jednom od najvećih i najvažnijih trgova u Firenci na kojem se dešavaju različite aktivnosti kako ljeti tako i zimi.
Posebno me je očarao božićni sajam te zime kada je trg bio prepun štandova sa igračkama, ukrasnim predmetima, slatkišima i sl, a ugodnoj prazničnoj atmosferi doprinijeli su i zvukovi gitare i drugih instrumenata, tako da se na trgu nije samo razgledalo i kupovalo, nego i pjevalo, plesalo i zabavljalo. Međutim, na trgu je veselo i „živahno“ i tokom ostalih mjeseci: svaki dan ljudi se okupljaju, slikaju ispred crkve Santa Croce, ispijaju kafu ili uživaju u italijanskim specijalitetima poput pizze, paste, pana cotte te slušaju mlade italijanske umjetnike koji sviraju na gitari neke od najpoznatijih italijanskih i svjetskih hitova.
Svako jutro na putu do fakulteta prošla bih tim trgom i zastala u kafiću, slastičarnoj i restoranu Finisterrae. Tipični italijanski doručak sastoji se od kroasana i italijanskog espressa (pri čemu je možda simpatično spomenuti da Italijani nemaju poput nas običaj dugog ispijanja kafe; njihova je kafa poznata kao jedna od najboljih na svijetu, ali oni je ispijaju u svom duhu: brzo i energično!).
Ako uđete u nekoliko restorana brzo ćete shvatiti kako Italijani veliki značaj pridaju jelu. Tačno se zna kada je vrijeme za ručak: Italijani nerijetko napuštaju radno mjesto kako bi ručali kući sa svojom porodicom ili sa prijateljima u restoranu, čak i ako to znači da će produžiti svoje radno vrijeme, a obroci se obično sastoje iz tri slijeda – predjelo (obično neka supa tj. firentinska „minestrone“ ili pasta), nakon toga neko glavno jelo (koje se sastoji od mesa ili ribe) i na kraju jedan od italijanskih deserata (poput pana cotte, tiramisua ili sladoleda, poznatog italijanskog „gelata“).
Na putu do fakulteta prošla bih i pokraj poznatog Duoma, tj. Firentinske katedrale (Cattedrale di Santa Maria del Fiore) koja mami uzdahe turista svojom veličinom, raskošnošću te ljepotom kupole, zvonika i „Rajskih vrata“.
Vikendom sam voljela prošetati do meni možda i najdražeg firentinskog trga, tj. Piazza Della Repubblica na kojem je veliki, šareni dječiji vrtuljak. Pored trga su štandovi sa suvenirima i jedan luksuzni shopping centar La Rinascente na čijem najvišem spratu se nalazi bar Caffe’ La Terazza gdje možete popiti kafu ili nešto prezalogajiti uz predivan pogled na zvonik i kupolu firentinske katedrale.
O Firenci bi se moglo pisati još mnogo toga, ali nastojala da sam izdvojim nekoliko zanimljivosti sa kojima sam se susretala na dnevnoj bazi.
Ako se ikada nađete u prilici da posjetite Danteov grad nemojte se dugo dvoumiti: bez sumnje ćete se vratiti puni impresija (i divnih slika, obzirom da je svaki ugao grada iznimno „fotogeničan“)! Jedan od savjeta je i da se svakako popnete na Piazzale Michelangelo, brdo ispred grada odakle se pruža fascinantan panoramski pogled na cijelu Firencu!
Zato što jedan članak nije dovoljan…
