Ovdje i dalje žive i kucaju slomljena srca i nesuđene ljubavi koje će vam održati života vrijedne lekcije. Imate li priliku, ne propustite posjetiti Muzej prekinutih veza, najtužnije mjesto u Zagrebu.
Piše: Emira Azganović
Možete li zamisliti vezu dvoje ljudi s različitih krajeva svijeta koji su se dopisivali, voljeli i uljepšavali dane jedno drugom pune 43 godine, a da su se sreli samo pet puta? Ili zamisliti koliko ljubavi treba da jedno ostavljeno nježno biće čuva jedno pismo 48 godina? Možete li zamisliti koliko su tužne velike ljubavne priče koje je prekinula smrt?
I sreća i tuga
Širom ove naše prekrasne planete postoje muzeji čiji eksponati pričaju najtužnije i najmračnije priče ljudske historije. Po količini tuge kojom zrači i veoma ličnom pristupu pričama pojedinaca, vrlo je poseban jedan muzej, smješten u našem najbližem susjedstvu – hrvatskoj prijestolnici Zagrebu. Za njegov je nastanak zaslužna najuzvišenija ljudska emocija. Da, pričamo o ljubavi.
Muzej prekinutih veza je mjesto gdje se susreću tužna i lijepa sjećanja na velike ljubavi. Zbirka predmeta izložena u ovom muzeju svjedoči o ljudima koji su se voljeli i bili duboko povezani, ali čija ljubav nije preživjela život.
Obećanja i snovi
U muzeju su izloženi razni lični predmeti, ljudi koji su odlučili donirati predmete iz završenih veza i na taj način se osloboditi razočarenja, ljutnje, neispunjenih obećanja i neostvarenih snova.
Veoma je teško ostati ravnodušan na uspomene ostale nakon bolnih prekida i nevjera, razvoda brakova i smrti voljenih osoba. Svaki je eksponat jedna velika ljubav.
Odjeća, donje rublje, nakit, lisice, ogledala, ključevi, pisma, poruke, stihovi i pjesme koje podsjećaju na minula vremena, samo su dio mnoštva eksponata smještenih na policama i zidovima ovog, u svijetu jedinstvenog, muzeja. Mjesto u ovom neobičnom mjestu našla je čak i jedna sjekira, koja je u paramparčad polomila namještaj one koja je izdala ljubav.
Kako krenuti dalje
Ovisno o temi uz koju su vezani, predmeti su grupisani u osam soba. Među njima je prostorija u kojoj su izložene vjenčanice, prstenje i albumi s fotografijama s vjenčanja, posvećena je razvodima, propalim i nesuđenim vjenčanjima. Jedna je soba posvećena samo pismima, intimnim svjedočanstvima o ljubavi, strasti i čežnji između dvoje ljudi.
Ali nije u ovom muzeju sve tužno. Baš kao i u životu, i ovdje ima pomalo smijeha, trun bizarnosti, pregršt duhovitosti, trenutka nedorečenosti. Možda će vas nasmijati telefon koji je mladić poklonio djevojci da ga više ne bi mogla zvati. Ima tu i jedna umjetna noga iz jedne ratne priče. Jedno je sigurno, nijedna priča vas neće ostaviti ravnodušnim. Možda se čak pronađete u nekoj.
Ponekad, čak i nakon što se naši putevi rastave od puta onog koga smo voljeli, teško je sagraditi ili naći novi put kojim ćemo krenuti dalje. Saplićemo se o neizgovorene riječi, nejasne osjećaje… Prekid veze nikad nije samo fizičko odvajanje. Upravo ovdje se mogu, uz kratki opis veze, ostaviti predmeti koji vam ne daju da krenete dalje. Ostavite ih i zatvorite jedno poglavlje života. Ko zna kome ćete biti inspiracija.
Posjeta muzeju može biti snažna lekcija ili dragocjena uputa. Podsjeća nas da trebamo cijeniti i čuvati ono što imamo. Svi mi nerijetko zaboravljamo da zapravo imamo ono što želimo, ali ćemo toga postati svjesni kada to izgubimo. Muzejska iskustva nas uče i da prekinemo veze koje nas ne ispunjavaju. Ako neko više nije vrijedan našeg vremena, misli i osjećaja, možda je vrijeme za oproštaj i nastavak dalje. I kako je rekao Džordan Piterson:
“Budućnost je slična prošlosti, ali postoji ključna razlika, prošlost je fiksna, a budućnost može biti bolja…”
Unutar muzeja je ugodan kafić, mjesto za predah, razmišljanje i temeljito razmatranje vlastitih dilema.
