Ovdje i dalje žive i kucaju slomljena srca i nesuđene ljubavi koje će vam održati životno važne lekcije. Imate li priliku, ne propustite posjetiti Muzej prekinutih veza, najtužnije mjesto u Zagrebu.

Foto: Muzej prekinutih veza, Ana Opalić
Piše: Emira Azganović
Možete li zamisliti vezu dvoje ljudi s različitih krajeva svijeta koji su se dopisivali, voljeli i uljepšavali dane jedno drugom pune 43 godine – a da su se sreli samo pet puta? Možete li pojmiti koliko nježnosti i tuge nosi jedno napušteno biće koje čuva pismo punih 48 godina? Ili koliko boli ostaje iza velikih ljubavi koje je prekinula smrt?

Foto: Emira Azganović
I sreća i tuga
Širom naše prekrasne planete postoje muzeji čiji eksponati svjedoče o najtužnijim i najmračnijim poglavljima ljudske historije No, po količini tuge koju nosi i duboko ličnom pristupu pričama pojedinaca, jedan muzej se izdvaja svojom posebnošću. Smješten u našem najbližem susjedstvu, u srcu hrvatske prijestolnice Zagreba, ovaj muzej proistekao je iz najuzvišenije ljudske emocije – ljubavi.
Muzej prekinutih veza je mjesto gdje se susreću tužna i lijepa sjećanja na velike ljubavi. Zbirka predmeta izložena u muzeju svjedoči o ljudima koji su se voljeli i bili duboko povezani, ali čija ljubav iz raznih razloga, nije preživjela život.

Foto: Emira Azganović
Obećanja i snovi
U muzeju su izloženi razni lični predmeti koje su donirali ljudi iz cijelog svijeta, odlučivši se na taj način simbolično oprostiti od završenih veza i na taj način se osloboditi razočarenja, ljutnje, neispunjenih obećanja i neostvarenih snova.
Veoma je teško ostati ravnodušan pred uspomenama koje su ostale nakon bolnih prekida, nevjera, razvoda i smrti voljenih osoba. Svaki izloženi predmet nosi u sebi trag jedne velike ljubavi – izgubljene, ali ne i zaboravljene.
Odjeća, nakit, ogledala, ključevi, pisma, poruke, stihovi i pjesme koje podsjećaju na minula vremena, samo su dio mnoštva eksponata smještenih na policama i zidovima ovog, u svijetu jedinstvenog, muzeja. Mjesto u ovom neobičnom mjestu našla je čak i jedna sjekira, koja je u paramparčad polomila namještaj one koja je izdala ljubav.
Foto: Muzej prekinutih veza, Mare Milin
Kako krenuti dalje?
Ovisno o temi s kojom su povezani, predmeti su grupisani u osam soba. Jedna od prostorija, posvećena razvodima, propalim i nesuđenim brakovima, čuva vjenčanice, prstenje i albume s fotografijama vjenčanja. Druga je soba posvećena isključivo pismima – intimnim svjedočanstvima o ljubavi, strasti i čežnji između dvoje ljudi.
Ali nije u ovom muzeju sve tužno. Baš kao i u životu, i ovdje ima pomalo smijeha, bizarnosti, duhovitosti, trenutaka nedorečenosti…
Možda će vas nasmijati telefon koji je mladić poklonio djevojci – samo da ga više ne bi mogla zvati. Među eksponatima se nalazi i umjetna noga, sačuvana iz jedne ratne priče. Jedno je sigurno: nijedna priča neće vas ostaviti ravnodušnim. Možda se, čak i prepoznate u nekoj od njih.
Lekcija i uputa
Ponekad, i kad se naši putevi razdvoje od onih koje smo voljeli, teško je pronaći novi smjer kojim bismo krenuli dalje. Saplićemo se o neizgovorene riječi, nejasne emocije i sve ono što je ostalo nedovršeno. Prekid veze nikad nije samo fizičko rastajanje. Upravo zato, u ovom muzeju imate priliku, uz kratak opis svoje priče, ostaviti predmet koji vas sputava. Ostavite ga i zatvorite jedno poglavlje svog života. Ko zna — možda baš vaša priča postane nečija inspiracija.
Posjeta muzeju može biti snažna lekcija i dragocjena uputa. Podsjeća nas da trebamo cijeniti i čuvati ono što imamo. Često zaboravljamo da već posjedujemo ono što želimo, a tek kada to izgubimo, postajemo toga zaista svjesni.
Muzejska iskustva nas podsjećaju i na važnost prekida veza koje nas ne ispunjavaju. Ako neko više ne pripada dijelu našeg života koji nam donosi mir, vrijeme je za oproštaj…
I kako je rekao Džordan Piterson:
“Budućnost je slična prošlosti, ali postoji ključna razlika, prošlost je fiksna, a budućnost može biti bolja…”
Unutar muzeja je ugodan kafić, mjesto za predah, razmišljanje i duboko promišljanje o vlastitim dilema.

Foto: Emira Azganović
Na početku…
Muzej su osnovali filmska producentica Olinka Vištica i kipar Dražen Grubišić iz Zagreba koji su četiri godine bili u vezi. Nakon što su prekinuli nisu znali šta uraditi sa svim stvarima koje su im preostale nakon veze, pa su otvorili muzej u kojem danas ima preko hiljadu eksponata. Muzej je 2010. godine osvojio Nagradu EMYA Kenneth Hudson za najinovativniji i najsmioniji muzejski projekt u Evropi.
Na početku je riječ bila o putujućoj zbirci doniranih predmeta, da bi se kroz neko kratko vrijeme zbirka smjestila na trajnim lokacijama, u Zagrebu na Gornjem gradu i u Los Angelesu na adresi 6751 Hollywood Boulevard, u samom srcu Hollywooda.