Ukoliko ste turista u Mostaru, sigurno će vašu pažnju privući muzikalni gospodin odjeven u tradicionalnu bosansku nošnju: šalvare i prsluk s fesom na glavi, držeći u ruci saz. To je Šaban Karajić, koji živi u Lukavcu, ali ljetnu sezonu koristi kako bi svim zainteresovanim prolaznicima približio važan segment tradicionalnog naslijeđa BiH i pokazao svoje umijeće sviranja saza, što su on i njegova braća naučili od oca, koji je također izrađivao ovaj instrument.
“Imao sam 15 godina kada sam počeo svirati saz. O tome kako to radim svjedoče i dva CD-a koja sam snimio. Moj izbor su sve naše lijepe sevdalinke i sretan sam što prolaznici uzvraćaju pozitivnim reakcijama”, govori Šaban, koji je od oca s braćom preuzeo zanat održavajući ga svih ovih godina. Sazove prodaju po narudžbi, kaže naš sagovornik, smatrajući da se uvijek može napraviti nešto što će biti lijepo i vrijedno.
Šaban je svoju penziju zaradio u koksnoj industriji. No, uprkos tome što je penzioner, on kao vrijedan čovjek rado uskače u ulogu uličnog umjetnika doprinoseći tako porodičnom budžetu. U Mostaru svira na različitim mjestima – kod Gradske banje na Musali, u Fejićevoj ulici, te na putu prema Starom mostu.
“Osim u Mostaru, u Tuzli me ljudi mogu vidjeti na Korzu. Nerijetko priđu roditelji s djecom pojašnjavajući im kako predstavljam našu tradiciju. I bosanska tradicija zaista zauzima važno mjesto u mom srcu. Trudim se da je njegujem. Mislim da sam tu ljubav prema sviranju saza uspio prenijeti i na svoju unuku Maidu. Ona je mala, ima četiri godine, ali je već jednom prilikom svirala sa mnom u Tuzli”, priča nam Šaban, koji će vjerovatno početi svirati saz i u Sarajevu.
“Ne znam kakva je situacija s mlađim generacijama, ali Sarajevo je inače oduvijek bilo poznato po dobrim sazlijama. Mnogo ljudi mi je predlagalo da dođem na Baščaršiju, gdje bih se s ovim što radim veoma dobro mogao uklopiti.”
Šaban Karajić predstavlja pozitivan primjer unutar bh. društva. Zato podržite njegov rad gdje god da ga vidite.
Elma Zećo
