Niste vi onda vidjeli Sarajevo.

Kažu da je Pariz grad ljubavi. Milano grad mode.
Da je Barselona grad arhitekture, a Istanbul grad duše i života…
Svaki grad ima nešto po čemu je poznat.
Al’ zar to nije malo? Zar samo po tome treba da se pamti?
Niste vi onda vidjeli Sarajevo.

.

Otisni se sinko Ferhadijom i osjeti taj miris što šeherom se širi.
To je grad. To je ljepota. To je ljubav. To je Sarajevo.
U njemu živi najljepša ljubavna priča,
njegovim ulicama povazdanbruji bosanskohercegovačka ljepota,
u njemu narod srećom prkosi tuzi,
jer dok hodaš njegovim ulicama samo osmijeh dolazi u obzir.

.

Njemu ne trebaju nikakve posebne građevine,
dovoljno je da se popneš na Trebević
i da vidiš to prelijepo gnijezdo, Sarajevo što se zove.
U njemu je nestalo mnogo života, da bi ono danas živjelo.
Mogu ja tebi ‘vako satima pričati,
a ti ćeš blejiti u mene kao da ništa ne kontaš.

.

Ako će ti biti lakše i ja počesto ne kontam,
otkud da se jedan grad tako srčano voli.
Ljubav je to, moj putniče,
svi smo mi neobjašnjivo zaljubljeni u Sarajevo.
Jedino je ono kadar svakome ruku pružiti
i bez imalo mržnje dobrodošlicu poželjeti.

.

Ujutro, kada prva česma poteče,
kada začuješ neumorne kujundžije
i kad jata golubova na kaldrmu slete,
Sarajevo ti pokaže svoje srce u kojemu ima mjesta za sve.
Znam ja i za taj Pariz i Milano
i za sve ove pustahije od gradova.

.

Al’ neka meni moje Sarajevo,
da ga gledam svaki dan, povazdan.
Pitaš me kako mogu tako?
Hej moj prijatelju, mi smo ti jedna duša,
kad Sarajevo plače i meni suza krene,
kad seono smije i mene radost obuzme.

.

Ne znam kako je kod tebe,
al’ tako mi ovdje volimo svoj grad.
I nipošto nemoj da me pitaš, zašto?!
I ovo što ti rekoh je bilo nepotrebno.
Pogledaj ga, molim te, samo i to će ti biti dovoljno.
Zar nije najljepše na kugli zemaljskoj?!

              Adnel Tokalić