Podgorica, crnogorska prijestolnica, na Lonely Planetu opisana kao relaksirajuća i nježna, leži u dolinama rijeka Morače, Zete, Ribnice, Cijevne i Sitnice. Okružena je s tri jezera – Skadarskim, Bukumirskim i Rikavačkim. Nekada raskrsnica strujanja roba, trgovaca, kurira i putnika, danas je Podgorica mjesto odvijanja svih velikih internacionalnih kulturnih i sportskih događaj. Prepoznata je i kao grad mladih zahvaljujući odličnom noćnom životu, posebno u zimskom periodu.
Podgoričani žive u ugođaju 173 hektra zelenih površina i mediteranske klime. Njihov grad slovi za jedan od najtoplijih u Evropi s velikim brojem sunčanih dana i malo padavina. Stanovništvo je uvijek bilo okrenuto prirodi i njenom očuvanju čemu svjedoči i Prirodnjački muzej, čija je ključna misija istraživanje biodiverziteta Crne Gore i prezentacija njenih vrijednosti putem izložbi, predavanja i publikacija.
Od davnina je teritorij današnje Podgorice, čije se ime prvi put spominje 1326., bio pogodno tlo za formiranje naselja. O tome svjedoče na 4 km od centra Podgorice ostaci antičkog grada Duklje iz prve decenije 1. vijeka nove ere, koja se još uvijek istražuje i zauzima važno mjesto u svjetskoj arheologiji.
U knjigu postojanja Podgorice, poslije Drugog svjetskog rata prozvane Titogradom, upisale su se tako sve velike imperije. Pored Rimskog carstva, i Osamansko carstvo, te, na koncu, Austro-Ugarska monarhija. U srcu grada nalazi se tako još uvijek most iz perioda rimske vladavine predstavljajući danas najstariji podgorički most – Most na Sastavcima. U obliku je jednog luka i visok svega nekoliko metara, a mladi ga od milja nazivaju Skaline.
Duh Orijenta osjeti se u Staroj Varoši, jezgro Podgorice u doba Osmanlija, utapajući se u urbani centar prijestolnice. Simbol ovog vremena je Sahat kula, koju je na Trgu Bećirbega Osmanagića sagradio Hafis-paša Osmanagić.
Podgorica nudi brojna mjesta za razgledanje. Vrijedi vidjeti i njena okolna sela, Mauzolej Marka Miljanova u Kučima, Kusleovu kuću i, posebno, Saborni hram Hristovog vaznesenja, koji plijeni poglede svojom monumentalnošću. Gradnja znamenitosti novijeg datuma sa 17 zvona u kulama visokim preko 26 metara počela je početkom devedestih godina i trajala je punih 20 godina. Najveće zvono teško je 11 tona i najveće je na Balkanu. Na listi svetih objekata pravoslavlja su također brojni manastiri poput Manastira Ćelija Piperska i manastira Dajbabe.
No, Podgorica se može pohvaliti i lijepim bogomoljama katoličanstva i islama. Rimokatolička crkva posvećena Presvetom Srcu Isusovu, Crkva Sv. Antuna, Skender Čauševa – Starodoganjska džamija, te Osmanagića džamija u čijem se dvorištu nalazi turbe graditelja Mehmed-paše Osmanagića.
Ko želi na jednom mjestu doživjeti historijat Podgorice, treba se obavezno zaputiti do Muzeja grada Podgorice, koji čuva bogatu arheološku, kulturnu, etnografsku i historijsku zbirku. Neki od najljepših trenutaka prilikom upoznavanja grada zagarantovani su u njegovom najljepšem dijelu, u parku na Kruševcu, gdje se nalazi Centar savremene umjetnosti s dvorcem crnogorske dinastije Petrovića.
