Ponjeračko-boganovićka pećina nadomak Olova oduvijek je bila izazov za sve “nestašnije” dječake i djevojčice iz komšiluka. Nedavno je otvorena za izletnike, kao jedna od aktivnosti i turističkih proizvoda PD “Smolin” u okviru projekta Via Dinarica
Ponjeračko-boganovićka pećina generacijama je predstavljala test odvažnijoj djeci željnoj avanture i izazova. Posebnu draž predstavlja činjenica da se u pećinu ulazi u jednom selu – Ponijerci, a izlazi u drugom – Boganovićima, u dolini rijeke Krivaje.
U svijetu je odavno razvijen pećinski turizam. Broj godišnjih posjetitelja nekih od najpoznatijih svjetskih pećina, naprimjer, američke Mamoth Cave, mjeri se milionima. I u BiH postoje pećine koje su postale prave turističke atrakcije: Vjetrenica, Buna, Djevojačka pećina, Bijambare… Svaka od njih ima svoju priču, svoju osobnost i ponudu, koje privlače posjetitelje željne drugačijih sadržaja.
SPOJ DVIJE LJUBAVI
Ovu pećinu i njenu raskoš članovi Planinarskog društva “Smolin” iz Olova žele podijeliti sa svima koje privlači spoj ljubavi prema prirodi i avanturizmu, pa su je bez narušavanja njenog prirodnog izgleda učinili pristupačnijom i uvrstili u svoje aktivnosti u sklopu projekta Via Dinarica, čija se Zelena linija proteže upravo ovim krajem.
Uz finansijsku pomoć UNDP-a, vlastito sufinansiranje, te uz pomoć Općine Olovo izvršena je ugradnja osiguravajućih sidrišta u pećini, izrada i postavljanje mape informativnog panoa na domu “Nusret Džakmić Nuki”, koji se nalazi u selu Ponijerka, na samo 45 minuta hoda od Ponjeračke pećine.
Sam dolazak do pećine je bajkovit prolaz preko livada po kojima šara potočić Ponjerčica.
“Pećina je duga oko 250m, visina joj doseže na nekim dijelovima i do 30m, a najniži strop se ne spušta ispod 20m. Širina varira od pet do 30m. Na jednom mjestu se čak vidi svjetlo od ulaza i izlaza. Za sam prolaz grupe od pet do deset ljudi potrebno je od 40 minuta do 1h”, objašnjava Emir Ećo, član PD “Smolin” i jedan od osnivača sekcije za sportsko penjanje ovog društva.
STOLJETNI KLESAR PEĆINE
Bujice, kao stoljetni “klesari” ove pećine, napravile su tri slapa na čijem su dnu bazeni s vodom visine od članaka do iznad koljena. Stoga je kroz pećinu nemoguće proći, a da se ne skvasite. Također, ističe Ećo, prolazak kroz pećinu nije predviđen za izletnike koji ne mogu hodati tri do četiri sata i preći amplitudu od 500m n/v, odnosno popeti se na obližnje brdo bez pretjeranog umora.
“To se može uvidjeti i prije prilaska pećini, jer se mora savladati slična amplituda, a i hodanje koritom nije utabana staza, nego je riječ o hodanju preko kamenica veličine od oraha do fiće. U pećini, također, imamo uglačan kameni pod, mokar na nekim dijelovima, tako da je oprez od klizanja prijeko potreban. Za individualni prolaz kroz pećinu potrebno je i poznavanje elemanata alpinizma, konkretno, abzajla, odnosno spuštanja niz konopac, uz što ide oprema: pojas, kaciga, uže od 15m, karabiner i sprava za abzajl. Dodatno je potrebna lampa, šorts i sandale, ili nešto u čemu se može kvasiti. Za abzajl postoje ugrađena sidrišta koja je nemoguće promašiti. Riječ je o abzajlu na tri mjesta, preko suhih slapova, odnosno vertikalnih zidova visine od 2,5 do četiri metra. Za individualan prolaz potrebno je oko 20 minuta, a za grupe nešto duže. S druge strane pećine, prema dogovoru, izletnike može čekati prijevoz ukoliko žele izbjeći pješačenje kanjonom Krivaje natrag do Olova”, kaže Ećo.
Emir Ećo
Navedena oprema, osim lampi i odjeće, može se iznajmiti u PD “Smolin” isključivo uz pratnju vodiča, iskusnih alpinista. Oni su, ujedno, zaduženi za pomoć u spuštanju izletnika koji nemaju alpinističkog iskustva, ali su dovoljno spretni sjesti u alpinistički pojas, te nemaju strah pri spuštanju s visine od najviše četiri metra.
“Ovaj projekt je još u razvoju, vjerovatno neće doživjeti neku naglu ekspanziju. Ipak, smatram da će svako ko jednom dođe i prođe kroz našu pećinu imati samo jednu namjeru: nagovoriti svog prijatelja da to isto učini, jer nema drugog načina da se opiše doživljaj ulaska u tamu pećine u jednom selu i izlaska na svjetlo u posve drugom selu”, govori Ećo.
Pristupačna i drugačija
Pećina je istražena 100%, te u svijetu speleologije spada u veoma pristupačne pećine. Klasičan pećinski nakit u vidu stalaktita i stalagmita uočljiv je samo na nekoliko mjesta. Postoji priča da je ulaz u pećinu neko vrijeme služio kao dovište, ali je izmješteno zbog nesretnog slučaja – stradanja imama.
Flora i fauna
Biljni svijet u pećini ne postoji skoro nikako, vjerovatno zbog njenog tunelastog oblika i stalnog provjetravanja. Od životinja svoj dom tu su pronašli slijepi miševi, čiji se klepet krila ponekad čuje pri prolazu kroz pećinu, dok su se na njenom ulazu “ulogorili” golubovi.
