Grad Osaka, drugi je, to jeste treći najveći grad Japana. Važi za trgovačku, najtemperamentniju metropolu u zemlji, centar japanske gastronomije, komedije, šou biznisa i lutkarskog pozorišta Bunraku, jednog od tri najčuvenije verzije japanskog tradicionalnog teatra, ali i kao jedan od nezvaničnih sjedišta yakuze – japanske mafije. U gradu se nalazi i jedna od 12 preostalih, očuvanih samurajskih tvrđava Japana, a četrdesetak kilometara južnije i jedan od najsavremenijih aerodroma na svijetu – Kansai International, sagrađen 1994. na vještačkom otoku nadomak kopna do kojeg se stiže tunelom ispod mora.
Tekst i fotografije: Ivana Dukčević
Osaka je i veliki regionalni centar iz kojeg šinkansen vozovima možete ići na jednodnevne izlete u Hirošimu, obližnji Kjoto, Naru, japansku svetu planinu Kojasan, Takajamu, regionalni centar podno japanskih Alpi, također posjetiti japansku banju (onsen) u mjestu Kinosaki Onsen, ili čuveno zapadno gradsko predgrađe Osake – Kobe, grad u malom, koji je širom planete postao poznat nakon što je jedan njegov dio urušen prilikom razornog zemljotresa u januaru 1995. godine.
Centar provoda i noćnog života Osake smjestio se oko dijela grada po imenu Dotonbori, čije središte čini kanal okružen soliterima sa svijetlećim reklamama, restoranima, kafeima, uličnom zabavom. Nazivaju ga još i Broadway of Osaka.
Osaka je i centar gastronomije Japana s najvećim brojem lokala upravo u i oko Dotonborija, mjesta s nekim od najluđih i najvećih restoranskih, neonskih reklama u Japanu. Cilj je bio da budu predimenzionirane kako bi bile veće od reklama mnogobrojnih obližnjih lutkarskih pozorišta bunraku i teatara komedije po kojima je Dotonbori prvobitno postao poznat.
I danas se u Osaki nalazi najveći u zemlji – Nacionalni bunraku teatar, smješten u velikoj ulici desetak minuta pješice od centra Dotonborija. Ova vrsta lutkarskog teatra stekla je slavu tokom Edo perioda (1603. – 1868.), služeći kao i kabuki teatar zabavi mahom običnih ljudi, a ne vlastele.
Kansai-ben
Osim zvaničnog, najpoznatiji japanski dijalekat je Kansai-ben, nazvan prema perfekturi Kansai, čiji je Osaka glavni grad. Ovim dijalektom govore i u obližnjem Kobeu, Kjotu i okolini. Poznavaoci japanskog jezika kažu da se od klasičnog naglaska Kansai-ben razlikuje po zvučnosti, jer je živahan i pun energije, te se često upotrebljava u humorističnim emisijama.
“Osaka wa kuidaore!”
… čuvena je izreka stanovnika grada Osake, koja u slobodnom prijevodu glasi: “Stanovnici Osake jedu dok ne puknu!”, ili u skraćenoj verziji: “Jedi dok ne pukneš!”. U Dotonboriju je ova izreka više nego primjenjiva, sa na stotine lokala – štandova japanske “brze hrane”, koju možete pojesti tu, stojeći kraj mjesta gdje ste je kupili, za improvizovanim stolovima i stolicama, ili unutar restorana. U ponudi je na desetine raznih, uglavnom, prženih vrsta ribe, hobotnice, kraba, piletine ili govedine, tofu, pirinač…, koji se mahom prodaju nanizani u interesantnim oblicima na štapić nalik ražnjiću. Iako nisu naročito jeftini, jer da se zaista najedete potrebno je barem 6, 7 ovakvih ražnjića, u Dotonboriju jednom morate jesti i zbog atmosfere ludila i gužve koja vikendom, naročito u večernjim časovima, tamo vlada, ali i zato što je riječ o mjestu nastanka najčuvenije brze hrane Japana.
U centralnom dijelu grada, u predivnom parku s pogledom na solitere modernog grada u okolini i u daljini, smjestio se jedan od 12 najočuvanijih samurajskih dvoraca Japana – Dvorac u Osaki (Ōsaka-jō). Iako ćete prije odlaska u Japan možda imati informaciju da je dovoljno posjetiti samo dvorac Himeđi (Himeji), nikako nemojte propustiti ovaj u Osaki. Naime, dvorac Himeđi jeste najočuvaniji, jer su kompletno rekonstruisane njegova spoljašnost i unutrašnjost – pod i zidovi, ali se u Dvorcu u Osaki, kao u muzeju na nekoliko spratova, može vidjeti kompletan život samuraja iz Edo, ali i ranijih perioda, što pokazuje izuzetno interesantna postavka.
Na ovom mjestu prepunom priča i legendi tokom Edo perioda svoje snage odmjeravale su dvije najčuvenije vladarske porodice tadašnjeg Japana: Tojotomi (Toyotomi) i Tokugava (Tokugawa). Prvobitno, ovaj dvorac i čitav ovaj kraj pripadali su porodici na čelu s Tojotomi Hidejošijem (Toyotomi Hideyoshi – u Japanu se tradicionalno još uvijek piše prezime, pa ime), koji su kasnije prvo vodili rat, a onda bili primorani da se orode s Tokugavama radi postizanja mira. Tokugave su vladale iz Kjota da bi zatim premjestili prijestolnicu u Edo (Tokio). Cijela priča između dvije porodice kroz period njihove vladavine nalik je pravoj srednjovjekovnoj “španskoj seriji”, čije je sve dijelove nemoguće baš skroz upamtiti, osim ako niste dobar poznavalac japanske historije (ubistva, samoubistva, orođene porodice, odbrana časti itd.).
U dvorcu čija je izgradnja počela 1583. godine možete vidjeti i Zlatnu sobu za ispijanje čaja Tojotomi Hidejošija, nekadašnjeg vladara ovih prostora. Iako je Hidejoši bio najistaknutiji vladar ovog klana, vladavina Tojotomijevih održala se samo do 1615. kada je par godina nakon njegove smrti klan Tokugava osvojio i uništio zamak. Kasnije su Tokugave renovirale dvorac i u njemu vladale do 1665., kada je dvorac uništio grom i zapalio ga.
Osaka ima tri velike željezničke/metro stanice u tri centralna dijela grada (Namba, Umeda-Osaka Station i Shin-Osaka), koji se nalaze međusobno odvojeni rijekom/kanalima prije nego što se na jugozapadu uliju u Tihi okean, a oko njih su koncentrisane različite gradske atrakcije.
U okolini najjužnije željezničke/metro stanice Namba Station nalazi se ogromna robna kuća koja je preživjela Drugi svjetski rat, a kroz trgovački pasaž dug par stotina metara stiže se na već pomenuti Dotonbori. Sa željezničke stanice Nambe kreću lokalni vozovi (Nankai Railways) do predivne, svete planine Kojasan.
Željeznička/metro stanica Umeda Station dodatno zbunjuje svojim drugim nazivom – Osaka Station. S baroknim ulazom (Hankyu) tek pomalo je nalik željezničkim stanicama centralnog Londona. Na 20-ak minuta hoda zapadno od stanice nalazi se Gate Tower Building, ogromni soliter kroz čiji jedan sprat vodi ulična saobraćajnica.
Najpoznatiji soliter grada je Umeda Sky Building, koji ne bi trebalo da propustite. Iako je 19. najviša zgrada Osake, s njenog vrha pružaju se sjajni pogledi na čitav grad, šumu visokih staklenih solitera ovog kraja, rijeku i okean u daljini.
Posljednja i najveća željeznička/metro stanica Osake, ujedno i centralna, nosi naziv Šin-Osaka (Shin-Osaka) i nalazi se nekoliko metro stanica sjeverno od centra. U njenoj blizini nema ničeg posebno turistički atraktivnog, ali je značajna jer je čvorište međugradskog saobraćaja Osake – jedina je u gradu na koju stižu šinkansen vozovi iz Tokija s istoka i Hirošime sa zapada zemlje. Osim šinkansen vozova, s nekoliko nivoa stanice Šin-Osaka polaze također regionalni vozovi i linije metroa.
Ukoliko putujete Japanom, najbolju opciju za prijevoz čine vozovi, a najbolji i najjednostavniji način je da prije polaska putem interneta naručite i platite 7-dnevnu, 14-dnevnu ili 21-dnevnu propusnicu za japanske vozove, koja će vam omogućiti nesmetano kretanje između stanica.
Zaliv Osake
U zapadnom predgrađu Osake, duž obala ograđenih dokova i luka s kojih se u daljini vidi Tihi okean, nalazi se nekoliko novih, modernih atrakcija. Najpoznatiji među njima su tematski park američkog Universal Studiosa i veliki akvarijum – Osaka Aquarium Kaiyukan.
Još dalje, s pokretnih stepenica prilikom ulaza u akvarijum u daljini se vidi velika fabrika za reciklažu Maishima Incineration Plant u kojoj se prerađuje otpad – oko 900 tona dnevno. Inače, Japanci recikliraju oko 80% svog otpada! Fabrika je sama po sebi umjetničko djelo. Dizajn je osmislio poznati, luckasti austrijski arhitekta Hundertwasser (preminuo 2000. godine). Obilazak ove fabrike za reciklažu otpada u Japanu spada u turističku atrakciju, ali se grupni obilazak mora rezervisati nekoliko nedjelja unaprijed putem interneta. Inače, simpatično je da su Japanci (i zaposleni u fabrici) veoma iznenađeni brojem stranaca koji u sve većem broju posjećuju ovo zdanje. Nikako ne mogu da razumiju šta je strancima toliko interesantno kada se radi o najobičnijoj reciklaži 80% otpada. Japan je druga planeta!
Akvarijum u Osaki
Čak iako ste prethodno posjetili neke zvučne akvarijume Evrope, ukoliko imate vremena nemojte propustiti da vidite i ovaj u Osaki. Koncentrisan oko velikog, središnjeg tanka s raznim vrstama raža i ajkula, u prvom dijelu akvarijuma iza stakla možete vidjeti pingvine, foke, američke vidre i druge kopnene životinje povezane s morima. Životinja koju vjerovatno rijetko gdje možete vidjeti je veliki, bradavičasti japanski morski salamander za koji mnogi tvrde da je jedna od deset najružnijih životinja na svijetu. Tu je i kapibara, najveći (južnoamerički) glodar na svijetu iz porodice morskih prasadi.
U drugom dijelu akvarijuma, iza stakla ćete moći da vidite čudesne rakove s izuzetno dugim nogama – japanski pauk-kraba (Japanese spider crab – takaashigani), nalik ogromnim jastozima-paucima, šarene ribe i neke stanovnike mora za koje možda niste znali da postoje. Ipak, najinteresantniji dio akvarijumskih “eksponata” je prostorija u kojoj se u nekoliko manjih akvarijuma jedni do drugih nalazi nekoliko vrsta čudesnih meduza, različitih oblika i veličina.
Negdje na kraju obilaska, u ogromnoj svijetloj prostoriji, u velikom, otvorenom plitkom bazenu praćakaju male ajkule i velike jednobojne i tigraste raže. U ovom dijelu, u bazenu je dozvoljeno “pomaziti” raže i ajkule. Postoji uputstvo na japanskom i engleskom na koji način to činite, a nakon toga na česmama oko bazena perete ruke.
Pored akvarijuma se nalazi veliki panoramski točak, koji je noću osvijetljen i mijenja boje, tržni centar, a u blizini i par solidnih, neformalnih restorančića japanske kuhinje tipa izakaje (izakaya). Prilaz luci i dokovima nije moguć, jer kao i svuda u Japanu – okean se mahom “drži” na odstojanju.
Ako imate vremena…
… u Osaki još možete obići šinto-budistički Hram Osaka Temagu (Osaka Temmagu shrine) iz 10. vijeka, koji se nalazi blizu metro stanice Minamimorimachi. Najpoznatiji je po tome što se u njemu održava Tenjin Matsuri, najveći ljetnji festival u gradu, ujedno i jedan od tri najveća u Japanu koji prate vatrometi i procesija, povorka iz hrama obučena u tradicionalne kostime.
U centralnom dijelu grada nalaze se kvartovi rezervisani za šoping, raspoređeni prema tome koju robu prodaju. Nešto dalje, 2,6 km duga trgovačka ulica Tenjinbashi-Suji smatra se najdužom šoping ulicom u Japanu. Nastala je još tokom Meiđi perioda (Meiji: 1868.-1912.) i broji oko 600 malih radnji.
Jakuza, japanska mafija
Iako je Japan širom svijeta poznat kao zakonima uređena zemlja, čiji stanovnici se odgajaju u duhu izraženog osjećaja za zajedništvo (suprotno individualizmu), a pravila poštuju skoro bez izuzetka, neka od uobičajenih pravila ne važe i u “južnjačkom” gradu Osaki. Izgleda da su i istetovirani pripadnici japanske mafije – jakuze (yakuza ili gokudō), osim na otoku Kjušu (Kyushu), gdje ih ima najviše, i ovdje pronašli plodno tlo. Navodno su i dalje surovi i imaju uticaj na dijelove pravosuđa, iako je veliki broj slučajeva u koje su bili umiješani ipak završen dugogodišnjim presudama protiv članova mafije.
Jakuza klanovi na neki način neodoljivo podsjećaju na srednjovjekovne klanove šoguna i samuraja, gdje je pripadnost i odanost grupi ključna. U turističkoj posjeti Osaki teško da ćete naletjeti na nekog od pripadnika ove organizacije. Ipak, možda je interesantan podatak da se osim tetovaže jakuze još uvijek raspoznaju i po odsječenom malom prstu na ruci (ponekad i više od jednog prsta), koji je znak da osoba nije uspjela da plati dug na vrijeme, te umjesto novca polaže svoj prst, ili je učinila nešto loše po organizaciju, ali ipak nedovoljno loše za ubistvo. Danas je praksa siječenja prstiju slabo zastupljena i većina novih bosova jakuze odbacila je tradiciju odsječenog malog prsta u zamijenu za keš.
Japanska mafija ne bi bila japanska da o tačnom broju njenih članova ne postoje i zvanični podaci na internetu, navodno njih 102.560. Sami sebe nazivaju “viteškom organizacijom” (“ninkyō dantai”), a njihovi počeci sežu do 17. vijeka, vrijeme kada su u Japanu zabilježena prva kriminalna udruženja. U početku, najniži stalež društva uključen u jakuze obavljao je poslove “ličnog obezbjeđenja” i učestvovao u nezakonitim klađenjima. Kasnije, nakon Drugog svjetskog rata profitirali su u trgovini na crnom tržištu, sindikatima, postali dio estrade, a zatim ušli i u politiku, poslove s drogom, prostitucijom, koja je u Japanu zabranjena, i poslovnom pratnjom, tržište nekretnina i banke, čak u industriju nuklearki. Neki tvrde da je neopravdano dugo otklanjanje posljedica tragedije nakon zemljotresa i cunamija u Fukušimi 2011. godine upravo rezultat učešća jakuze u tim poslovima.
Prema nekim zvaničnim podacima, danas je najviše članova jakuze iz miješanih korejsko-japanskih porodica, praunuci Koreanaca koji su nekada dovedeni u Japan na prisilni rad (Osaka je najveći “korejski” grad u Japanu). Ipak, Japan se danas prilično uspješno bori s ovim problemom, koji gledano brojkama čini manje od 0,1% ukupne populacije. Prema policijskim podacima, njih između 50.000 i 100.000 u odnosu na 126 miliona stanovnika. Yamaguchi-gumi sa sjedištem u Kobeu, predgrađu Osake, trenutno je najveća od 20-ak mafijaških grupa u Japanu.
