Sahat-kule, visoke i vitke kamene građevine sa satom i karakterističnim prozorima na sve četiri strane, prepoznatljiv su dio urbanog pejzaža mnogih gradova Bosne i Hercegovine. Smještene uglavnom u samom centru, najčešće uz džamije, one su stoljećima bile mjera vremena za čaršiju. Pri dnu svake sahat-kule nalaze se vrata iza kojih vode strme, starinske drvene stepenice, uz zidove i mala podesta, sve do sata koji je određivao ritam svakodnevice.

Među najzanimljivijim i najupečatljivijim primjerima ističe se sahat-kula u Počitelju. Ova visoka kamena kula uzdiže se na brdu iznad grada i dominira cijelim ambijentom. Zahvaljujući svom položaju i visini, imala je i stratešku ulogu – bila je dom stražara koji su nadzirali dolinu Neretve i upozoravali na moguće neprijateljske prodore. Smještena nedaleko od Šišman Ibrahim-pašine džamije, sahat-kula je danas proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a njezina silueta vidljiva je iz gotovo svih dijelova Počitelja.

Kako bilježi Hamdija Kreševljaković, oko 1664. godine Počiteljac Ibrahim, ćehaja velikog vezira Fadil-paše Ćuprilića, podigao je više značajnih objekata u ovom mjestu. Izgradio je medresu, han i banju (hamam), a među njegovim zadužbinama nalazi se i sahat-kula, čije je zvono dugo služilo stanovnicima Počitelja. Sat na kuli radio je sve do 1917. godine, kada je zvono uklonjeno, a kasnije je i sam sat demontiran. Uprkos tome, zgrada je ostala u relativno dobrom stanju.

Između 1880. i 1905. godine sat na ovoj kuli dva puta je popravljao mostarski sahačija Avdaga Bjelevac, dok su o njegovom funkcionisanju dugo brinuli imami počiteljske džamije. Danas sahat-kula u Počitelju ostaje tih, ali snažan svjedok vremena – spoj arhitekture, odbrane i svakodnevnog života, koji i dalje čuva duh jednog od najljepših historijskih gradova u Bosni i Hercegovini.