Čak i samo planiranje izleta u prirodi na licima nam crta osmijehe i malo kada razmišljamo o nepredviđenim situacijama. Najveći nam je problem da li će vrijeme biti lijepo. Ipak, priroda je nekad surova, divlja, i baš je takvu trebamo voljeti i poštovati. Krije razne opasnosti i iskušenja te ako nismo spremni i naoružani znanjem, san bi nam se za tren mogao pretvoriti u pravu noćnu moru. Kad god krenete na planinu sjetite se ovog savjeta: nemoj podcijeniti planinu niti precijeniti sebe! Pa da vidimo kako se možemo odgovorno ponašati kako bismo imali sigurno i lijepo iskustvo u prirodi.
Prije svega uvijek sa sobom imajte svih deset esencijalnih stvari za planinarenje. Obavjestite svoje najbliže o planiranoj ruti, posavjetujte se sa lokalnim vodičima i domarima u obližnjim domovima, te redovno provjeravajte vremensku prognozu.
Susreti sa divljim životinjama
Boravak u prirodi znači boravak u prirodnom staništu divljih životinja. Ponašajte se kao gost koji poštuje kuću i navike svojih domaćina. Životinje obično imaju strah od ljudi, pa je najbolje da se prirodom krećete u grupi – vaši glasovi bit će upozorenje životinjama da se udalje, pa ćete tako i one i vi izbjeći potencijalno rizične ili neugodne situacije.
Ako ipak naiđete na divlju životinju, recimo medvjeda, najvažnije je ne paničiti. Vika i bježanje kod životinja mogu izazvati predatorski instinkt, koji će ih natjerati u potjeru za vama. Neće vas spasiti ni penjanje na drvo jer su i oni u penjanju jako dobri. Najsigurnije je smiriti se, ne praviti nagle pokrete, pa dići ruke i štapove visoko u zrak, kako biste izgledali veći. Glasno, ali mirno, počnite, krećući se polako unazad, i šireći radijus grupe. U većini slučajeva, kada prepozna da niste plijen niti prijetnja, životinja će otići. Suzavac ili sprej protiv medvjeda mogu biti korisni za odbranu u slučaju neposredne opasnosti.
Nisu sve zmije opasne
U našoj zemlji postoji neobično velik strah od zmija, iako su susreti s njima relativno rijetki i bezopasni. Imamo 14 vrsta zmija od kojih su samo tri otrovnice – poskok, šarka i vrlo rijetki balkanski šargan. Otrovnice je lako prepoznati po vijugavoj leđnoj šari i kratkom zdepastom tijelu koje rijetko prelazi 60 centimetara. Glava je široka, srcolika ili trouglasta i jasno “odvojena” od tijela uskim vratom.
Primjenom jednostavnih mjera opreza smanjite mogućnost ujeda. Poželjno je imati štapove koji olakšavaju kretanje, ali i osiguravaju da nećete direktno stati na zmiju. Ne dirajte nepregledana mjesta i ne podižite kamenje ili drva ako niste štapom ispitali područje.
Dok ujedi mogu biti vrlo bolni, vrlo rijetko su smrtonosni. Gotovo u pravilu, na raspolaganju vam je nekoliko sati da potražite medicinsku pomoć prije nego li ste u stvarnoj opasnosti. Uklonite nakit i sve što bi vas moglo stiskati kad dođe do oticanja tkiva. Olovkom okružite ujed i pratite koliko brzo otok raste.
Nažalost ima mnogo dezinformacija po pitanju pravilnog ponašanja nakon ujeda. Otrovi zmija iz naših krajeva su hemotoksični – razaraju tkiva i izazivaju poremećaj u krvnom toku, ali nisu neurotoksični i stoga ne treba podvezivati ujed. Podvezivanje i hlađenje ledom dovodi do komplikacija, dodatnog sužavanja krvnih sudova i koncentracije otrova. Ne zarezujte ranu, ne isisavajte otrov i izbjegavajte anelgetike jer utječu na zgrušavanje krvi. Često se savjetuje mirovanje kako bi se smanjio protok krvi i otrova, ali neki eksperti smatraju da adrenalin od ujeda i strah svakako povećavaju krvni pritisak i da je bolja opcija, ukoliko nemate nesvjesticu, polako krenuti prema mjestu gdje možete brže dobiti medicinsku pomoć.
Hrani nije mjesto u šatoru
Postoji pogrešno mišljenje da je prihvatljivo bacati hranu u prirodi jer se, za razliku od ostalog smeća, ona brzo razgradi. Ostaci hrane privlače divlje životinje koje se tako navikavaju na ljudsku hranu, što dugoročno stvara probleme. Divlje životinje, koje inače izbjegavaju ljude, počinju pratiti miris hrane koja, do tada, nije bila dio njihovog prirodnog okruženja.
Ako kampujete, najvažniji sigurnosni savjet je – nikad ne čuvajte hranu u šatoru. Zbog ranije navedenog neodgovornog ponašanja, životinje, prateći miris, tokom noći mogu doći u kamp. Kako bi iskustvo kampovanja bilo na pozitivan način nezaboravno, prostorno planirajte kamp u vidu trougla. U jedan ugao postavljate šatore, a u drugom (udaljen oko sto metara) pripremate hranu (kako mirisi ne bi ostali na materijalima šatora). Treći ugao (također udaljen sto metara) mjesto je gdje držite hranu tokom noći.
Kako biste hranu zaštitili, držite je u vrećicama od jačih materijala i, koristeći kamen i uže, prebacite ih preko viših grana drveta. Postoje i posebne posude za odlaganje hrane tokom kampovanja (BearVault – kanisteri), koji se mogu naručiti online.
Oprezno s vatrom
Logorska je vatra dvosjekli mač – pruža poseban ugođaj, često je neophodna, ali potencijalno i vrlo opasna. Uzrok velikog broja šumskih požara je ljudska nepažnja, pa čak i ako nema zvanične zabrane, ne palite vatru u šumi tokom suhe sezone. Izaberite otvoren prostor i mogućnost da se zapali nešto izvan ložišta svedite na minimum. Bilo bi sjajno iskoristiti neko starije ložište, ako postoji. Ako ne, očistite od grančica i lišća radijus od dva metra, iskopajte manju rupu i okružite je kamenjem. Prije paljenja vatre pripremite vodu i zemlju za brzo gašenje, ukoliko dođe do nepredviđene situacije. Ne ostavljajte vatru bez nadzora! Kada vam više ne treba, pustite da u potpunosti odgori ili je ugasite vodom, pijeskom ili zemljom. Pobrinite se da ložište ohladite do kraja.
Nije sramota tražiti pomoć
Kada niste sigurni da se možete, iz bilo kojih razloga bezbjedno spustiti s planine (povrijeđeni ste, zalutali ste, nepredviđeni vremenski uslovi…), potražite pomoć, bez ikakvog oklijevanja ili stida. Olakšajte posao Gorskoj službi spašavanja (GSS) jer će vam oni na taj način lakše pružiti pomoć nego reagovati kada je situacija već kritična. Imajte na umu da trebaju vrijeme, posebno ako ste na izoliranom mjestu, da stignu do vas. Što prije kontaktirate GSS i pružite informacije o lokaciji i situaciji, bit će lakše svima.
