Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Jelena Lena Stefanović – Putovanja su moja škola

Poput kakve pčelice koja leti sa cvijeta na cvijet, Jelena Lena Stefanović istražuje svijet i puni profile na društvenim mrežama blistavim fotografijama. Reklo bi se da…

Poput kakve pčelice koja leti sa cvijeta na cvijet, Jelena Lena Stefanović istražuje svijet i puni profile na društvenim mrežama blistavim fotografijama sa raznih putovanja. Reklo bi se da joj je život igra. Je li baš tako, pitali smo Lenu, koja je turistički vodič i travel bloggerica. 

Putovanja čine da blistam, bude u meni radoznalo dijete koje želi otkriti svijet i upoznati nove ljude. Kao i svi, imam brige i nosim ih sa sobom, ali uz sreću koju donose putovanja sve je lakše, kaže ova sjajna mlada žena, svjetska putnica koja je do sada, što privatno, što poslovno posjetila 45 zemalja i poput neke velike spužve upijala boje, mirise i okuse svijeta, plesala na Kubi, grijala se pod suncem Maldiva i ostavljala tragove stopala po zanzibarskim plažama.

Kako je počelo?

Lena, kao dijete i tinejdžerka, ako ne računamo odlaske na more, nije mnogo putovala. Na školskoj ekskurziji u Prag, upijala je predavanje vodiča, a godinu kasnije u Grčkoj, na ekskurziji sa drugaricama, ponovo slušajući vodiče, shvata da je njen životni poziv u putovanjima. Nakon svake od ukupno 45 zemalja koje je posjetila, njena ljubav prema onome što radi samo raste. I tu ljubav ne umanjuju ni loše i opasne stvari, koje se ponekad, eto, dogode. 

Ako se uzme u obzir koliko sam na putu, ne događaju mi se loše stvari. Ne želim da me panični strah tokom putovanja uzima za taoca, ali moramo biti oprezni. Najveća putnička neprijatnost mi se dogodila ove godine u Indiji na Holi festivalu. Znala sam da ne bi trebalo da ostajem sama zbog pripitih lokalaca, ali… Na dva minuta sam izgubila prijatelje iz vida, dovoljno da me okruži grupa nedobronamjernih muškaraca. Srećom, brzo sam odreagovala i desio se samo jedan neprijatan dodir, opisuje nemili događaj. 

Zbog toga se treba informisati o zemlji u koju se putuje, pročitati što više blogova i foruma, raspitati se na putničkim Facebook grupama ili ispitati prijatelje koji su već bili na toj destinaciji. Loše se stvari mogu desiti i na vlastitom pragu i zato ne treba odustajati od putovanja, kaže nam naša vesela sagovornica. 

Snjegovi i monsuni

No, vratimo se ljepšim stvarima. Premda fokusirana na otkrivanje novih radosti u vidu novih destinacija, Leni je jedan grad najposebniji na svijetu. 

Ne doživljavam ga kao turista jer sam tokom master studija godinu i pol živjela u njemu, ali Venecija je najjedinstveniji grad na svijetu, grad koji nema ružnu ulica i u kojem je svaki momenat poput filma. A poput filmske trake vrte nam se i emocije i mijenja mišljenje, pa je zanimljivo, kaže Lena, kako nam se, što više putujemo, mijenja definicija termina “čudno”. 

Ne postoji čudno, postoji ono na šta nismo navikli. To mi je prvi put postalo jasno na Maldivima, u razgovoru sa lokalnom dječicom. Pitali su me ima li u Srbiji monsuna. Rekla sam da nema, ali ima snijega. Kada sam im pokazala fotografije i snimke, njima smo mi postali čudaci sa čudnom bijelom prašinom po ulici. 

Zrno zdravlja, zraka sunca

No, nisu Leni strast samo daleke zemlje, već i čarobne lokacije u Srbiji. Svuda u svijetu, pri susretu sa strancima, trudi se predstaviti svoju zemlju na najljepši mogući način.

Dogodine očekujem posjetu prijatelja iz Venecije i radujem se što ću im pokazati Srbiju. Moje omiljeno parče Srbije je Đerdap, volim šetnje Novim Sadom i Suboticom, ali i mojim Zemunom, gradom u gradu. 

Naša sagovornica kao važan benefit putovanja navodi učenje o pojavama i ljudima, pa ističe Japance zbog njihovog načina na koji poštuju prirodu i jedni druge, a ponajviše njihovu spremnost da pomognu strancu u nevolji. 

Na Kubi i u Tanzaniji naučila sam da nam je ponekad za sreću, kada je teško, dovoljno da smo zdravi i obasjani suncem. Uvidjela sam i da smo mi, Balkanci, među najljubaznijim domaćinima na svijetu, ali sa nama rame uz rame mogu divni Jordanci, Palestinci i Maldivljani. 

Od zahtjevnog i odgovornog posla, na kojem je vrlo fokusirana na različite tipove putnika, odmara putujući u privatnom aranžmanu s društvom, mada joj ni najmanji problem nije na put krenuti sama.

Rado putujem i u društvu i sama jer i kad krenem sama nađem dobro društvo, pa sada imam poznanike iz cijelog svijeta, rekla nam je Lena u ovom inspirativnom razgovoru za Furaj.ba magazin i portal. 

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI