Menu
U glavnom gradu Bosne i Hercegovine sviću najljepše ramazanske zore, uz sehur na čaršiji i sabah u nekoj od sarajevskih džamija, a iftar pod otvorenim nebom sa Sarajevom na dlanu, postao je tradicija ne samo Sarajlijama, već svim Bosancima i Hercegovcima, kao i turistima iz svih krajeva svijeta. Ramazan u Sarajevu treba doživjeti
U gradu u kojem se spajaju kulture Istoka i Zapada sve ima svoju draž, pa tako i sveti mjesec Ramazan tokom kojeg se muslimani na nekoliko sati dnevno odriču svih jela, pića i drugih tjelesnih potreba. To je mjesec blagodati, božje milosti, oprosta, zaštite i svjetlosti koja se širi kroz duše vjernika. U domove vjernika ulazi posebna radost, a grad miriše na najukusnija bosanska jela.
Sarajevske pekare, posebno one na Baščaršiji, Alifakovcu i Bistriku, mirisom somuna upotpunjuju ramazansku idilu. Ljepota je to kakva se ne može u potpunosti doživjeti na drugim mjestima.
Prava atrakcija tokom Ramazana je Žuta tabija na koju Sarajlije, ali i brojni turisti odlaze kako bi uživali u ramazanskim blagodatima, ali i u očaravajućem pogledu na grad. Tabija se nalazi na litici Jekovac, zbog čega je poznata i kao Jekovačka tabija i jedna je od utvrda koje su činile obrambeni bedem oko starog grada Vratnika.
Iako je posjećena tokom cijele godine, za vrijeme Ramazana je to najpopularnija tačka Sarajeva. Upravo s ovog mjesta se još u Osmanskom carstvu počelo s ispaljivanjem topa, kao znaka za kraj posta u akšamsko vrijeme. Tradicija je zadržana i u periodu Austro-Ugarske, zabranjena tokom Jugoslavije, no zahvaljujući ljubavi sarajevskog tobdžije Smajila Krivića prema ovom običaju, tradicija je ponovo oživljena 1997. godine.
Tobdžija Krivić već ustaljenim ritmom dolazi na Žutu tabiju 20 minuta prije iftara kako bi obavio sve pripreme i provjere. Kada su topovska cijev, barutno punjenje, fitilji i upaljači spremni, on gleda na sat i čeka da kazaljke dođu na svoje mjesto. Potom se čuje prasak, zabliješti svjetleća ruža na nebu iznad Sarajeva, pale se kandilji na džamijama i na radost postača počinje iftar.
Nakon toga se čuje zvuk kašika i čaša postača koji u tom trenutku prekidaju svoj višesatni post. Unaprijed pripremljena hrana ili kupljena na Tabiji i dobro raspoloženje je sve što treba posjetiteljima za nezaboravno ramazansko iskustvo. I za one koji nisu postači ovdje vrijedi doći, ako ništa zbog jedinstvenog doživljaja oličenog u panorami, druženju, čarobnom mirisu i hrani.
Nakon ugodnog objedovanja i ispijanja bosanske kafe s pogledom na svjetla Sarajeva, laganim koracima niz Kovače ide se u daljnji obilazak grada i tako sve dok ne dođe vrijeme namaza. Tada džamije i hareme ispune ljudi, užurbano tražeći svoje mjesto u safu za jaciju, a potom teravih namaz. Stranci koji posjećuju Sarajevo za vrijeme Ramazana, pomno i fascinantnim pogledima prate klanjanje noćnog namaza koji svaku noć privuče brojne vjernike u sarajevske džamije.
Nakon namaza Ferhadijom i Saračima razlije se rijeka ljudi u potrazi za mjestom gdje će se s prijateljima udobno smjestiti i popiti kafu. U tom trenutku čaršija potpuno oživi, a u slastičarnama i kafićima nerijetko se traži mjesto više. Tako Sarajevo tokom Ramazana živi do ranih jutarnjih sati, sve do sehura. Brojni sarajevski lokali rade, prilagođavajući radno vrijeme ovom mubarek mjesecu.
Ramazan u Sarajevu je vrijeme kada život poprima drugu dimenziju i neki novi ritam. Ljudi više posjećuju porodicu i prijatelje, te zajedno večeraju i druže se, a ono što privlači posjetitelje i izaziva divljenje onih koji se zateknu u Sarajevu u svetom mjesecu jeste šarenilo običaja i religija, multikulturalnost i tolerancija koja je uočljiva na svakom koraku.
Ljepota kakva se ne može vidjeti na drugim mjestima
Ugledni svjetski časopisi, među kojima je i Nacionalna Geografija, Baščaršiju tokom ramazana opisali su kao mjesto takve ljepote kakva se ne može vidjeti na drugim mjestima.
