Rimski Koloseum

Najveća i najznačajnija arena u Rimskom carstvu – rimski Koloseum, podignut je između 72. i 80. godine naše ere, i slično današnjim sportskim stadionima mogao je da primi oko 50 000 gledalaca.

Savremeni filmovi, naročito oni holivudske produkcije stare Rimljane često prikazuju kao velike osvajače sklone uživanju i bludnike. Ne bez razloga – ovo je dijelom istina. Osim u jelu i bludu, Rimljani su često uživali i u raskošnim i okrutnim zabavama gladijatorskih borbi, trkama dvokolica i lovu na životinje – u sred arene. Takozvane „Igre“ (“The Games“ – na latinskom  „Ludi Circenses“), ponekad su bez prestanka trajale i po 100 dana.

Foto: Pixabay.com – fotogrzechnik

Za razliku od starih Grka, koji su svoje teatre gradili na prirodnim padinama postojećih brda i time dobijali neophodan efekat akustike, Rimljani su izmislivši beton i potporne lukove mogli da ih sazidaju gdje god su to željeli – često u sred centra svih značajnijih rimskih gradova. Njihovi amfiteatri najčešće su bili elipsastog oblika, sa auditorijumom koji je sjedio u krug. Arene su služile za borbu gladijatora, lov na životinje, javna smaknuća, i čak – pomorske bitke.

Foto: Pixabay.com-randomwinner

U III vjeku prije naše ere, Rimljani su odlučili da ožive stari etrurski dvoboj između robova, koji su se borili do smrti – vremenom, ova vrsta borbe je postala veoma popularna. Iako nisu baš svi Rimljani bili poštovaoci brutalnih borbi na život i smrt, većina ih je strahovala da kaže šta misli. Tako su „Igre“ postale dio masovene zabave starog Rima, te je u I vjeku naše ere za te potrebe izgrađen Flavijski amfiteatar, kasnije nazvan skraćeno – Koloseum.

Najveća i najznačajnija arena u Rimskom carstvu – rimski Koloseum, podignut je između 72. i 80. godine naše ere, i slično današnjim sportskim stadionima mogao je da primi oko 50 000 gledalaca. Izgrađen je od novog građevinskog materijala – betona, koji je učinio građevinu veoma stabilnom. Spoljašnji dio Koloseuma bio je ukrašen sa 4 nivoa kolonada, lukovima (još jedan rimski izum) i mermernim statuama. Iako je njegov pravi naziv bio Flavijski amfiteatar, dobio je ime Koloseum zbog kolosalne statue imperatora Nerona koja je nekada stajala pored.

Osim što je bio kolosalna građevina, Koloseum je poznat po veoma dobrom sistemu organizacije ulaska i izlaska gledalaca. Prvi put, uvedene su pojedinačne ulaznice, na kojima je bio obilježen jedan od 74 ulaza u amfiteatar, red i sjedište. Tako je 50 000 gledalaca, za samo 15 minuta moglo da uđe, ali i da napusti amfiteatar. Inače, ulazak na „Igre“ bio je besplatan za sve.

Od ukupno 80 ulaza, 74 je bilo rezervisano za obične gledaoce, dok je šest ulaza imalo specijalnu namjenu. Dva ulaza bila su rezervisana za najvažnije velikodostojnike (na primjer senatore), dva su bila namjenjena ulazu pobjedničkih gladijatora („Vrata života“), dok su kroz posljednja dva („Vrata Smrti“), iznošena tijela ubijenih gladijatora.

Bogati i važni ljudi sjedili su na sjedištima arene tik uz pozornicu, dok su oni najsiromašniji (zajedno sa robovima i strancima) sjedili na najvišim, a samim tim i najdaljim mestima. Najviši nivoi Koloseuma bili su rezervisani i za žensku publiku, koja je borbe posmatrala iza „prozora“ (ispod lukova).

Na samom vrhu arene nekada su stajale gvozdene kuke pomoću kojih je ogromno platno – „valerijum“ moglo da se raširi iznad Koloseuma u vidu perdi, i tako od sunca i dnevne žege zaštiti publiku (scena je uvijek bila na suncu). Priča se da su kuke na kojima je valerijum bio instaliran, zbog velike težine pokretan kanapima povezanim sa brodovima – čak iz luke na Tibru, kilometar, dva zapadno od Koloseuma.

Ispod drvene osnove pozornice, Koloseum je imao podrumski dio – tunele, u kojima su bili smješteni kavezi za životinje (i robove – gladijatore) i mjesta gdje su posljednje treninge obavljali slobodni gladijatori. U podzemlju su bile smještene i specijalne mehaničke naprave nalik čekrku, kontra-tegu i katapultu, koje su služile kako bi se kroz tajne zamke u podu, na površinu (pozornicu) spektakularno „izbacile“ životinje i ljudi – a sve zarad veće dramatizacije i vizuelih efekata krvi gladne publike!

Foto: Pixaby – lizzieb33

I tu nije kraj. Ponekad, o specijalnim prilikama, vodootporni pod arene, prekriven pijeskom i zategnutim platnom, bio bi ispunjen ogromnim količinama vode. Na istočnom dijelu arene, još uvijek se naziru ostaci hidraulične naprave koja je punila arenu vodom (iz susjednih akvadukta). Sve ovo bilo bi upriličeno zbog evociranja uspomena na pobjede Rima u pravim pomorskim bitkama, koje su se sa stvarnim brodovima (ubacivanim u arenu), odvijale u Koloseumu!

Na početku, gladijatori su bili ratni zarobljenici koje su Rimljani dovozili brodovima iz okupiranih mediteranskih zemalja. Imali si trenere koji su ih učili kako da svojom borbom što bolje zabave mase i možda, ako su dovoljno uspješni – ostanu u životu, do sljedeće prilike. Kasnije, borbe su postale toliko popularne, da su obični ljudi – fizički spremni i željni slave, počeli da uče za gladijatore. Svaki bolji gladijator imao je svog sponzora, kojem je prethodno morao da položi zakletvu na bezuslovnu odanost. Oni koji su uspjeli da prežive više borbi, vremenom su postajali nacionalni heroji i prilično bogati. Na kraju svake bitke, publika je odlučivala da li će pobjeđeni gladijator umrijeti ili ne, pokazivanjem palca na gore, ili na dole.

Hiljade gladijatora i nevjerovatan broj životinja, bivalo bi ubijeno tokom ovog brutalnog sporta, za vrijeme „Igara“ koje su najčešće trajale oko nedelju dana. Rijetke, i za rimske uslove egzotične životinje (lavovi, leopardi, slonovi, krokodili i nilski konji), prevoženi su brodovima iz Afrike kako bi zadovoljili glad gledalaca. Ovo je, između ostalog doprinjelo i istrebljenju lavova iz sjeverne Afrike. Ponekad, 500 gladijatora i oko 1100 životinja bilo bi ubijeno za vrijeme „Igara“ – za samo jedan jedini dan! Zbog toga, arena je bila posuta veoma debelim slojem pijeska, kako bi spriječila ogromne količine prolivene krvi da se u potocima sliju rimskim ulicama.

Da li su se zbog svega navedenog bogovi na kraju naljutili na Rimljane – ne zna se. Tek, 217. godine naše ere, rimski Koloseum je udario grom, koji je zapalio vatru i proširio se u požar, te unuištio veliki dio arene. Iako postoje podaci da je u kasnijem periodu, u areni bio upriličen „lov na divlje životinje“, posljednji podaci o borbama unutar Koloseuma zabilježeni su 443. godine naše ere. U V i VI vijeku, serija zemljotresa oštetila je veći dio arene, godinama je služio kao groblje, a od srednjeg vijeka i kao „izvor građevinskog materijala“ za zgrade koje su zidane u njegovoj neposrednoj okolini. Ipak, iako je od ovih događaja prošlo puno vremena, i danas posjetivši Koloseum možete steći utisak o njegovoj nekadašnjoj slavi.

Ivana Dukčević Budja, Furaj.ba