Bosanskohercegovačke planine se možda ne ističu po najvišim vrhovima Evrope, ali biste teško našli planinara koji se ne bi zaljubio u našu zemlju i njene planine. Lagane šetnje, planinarenje, alpinizam, penjanje, skijanje – tereni pogodni za sve. Zeleni pašnjaci i cvjetni prekrivači, nepregledne šume, hladan kamen, najljepši pejzaži, sve se može vidjeti u našoj zemlji u obliku srca.
Ali ima jedna planina nepravedno zapostavljena, Romanija, surova ljepotica poznata po markantnim stjenovitim reljefima. Divlja planina, kažu. Možda je ta divljina i nepristupačnost upravo to što je čini tako fascinantnom. Njen prirodni i turistički potencijal, dijele općine Pale i Sokolac, a najmarkantniji reljef, Crvene stijene, sada je zaštićeni spomenik prirode.
Preko visećeg mosta
Percepcija nekad vara. Romanija se možda čini nepristupačnom, ali ova planina u blizini Sarajeva ima destine kilometara obilježenih pješačkih i planinarskih staza, sa postavljenom turističkom signalizacijom, klupama i vidikovcima, kao i uređenim poletištem za paraglajding. Sve za sigurno kretanje, a i dalje imate ugođaj divljine.
Njen najviši vrh je Veliki Lupoglav sa nadmorskom visinom od 1.652 metara, a prepoznatljivo obilježje je velika stjenovita barijera sastavljena od Ravne stijene, Orlove stijene, već spomenute Crvene stijene, Crne stijene, Đeva ili Djevojačke stijene i Velike stijene. Vertikalne stjenovite litice visoke preko stotinu metara remek djelo su prirode.
U okviru zaštićenog područja, u zapadnom dijelu Romanije, između Ravne Romanije i Pala, je i 350 metara duga i 160 metara visoka alpinistička staza via ferrata Sokolov put, nazvana po sokolovima čija se staništa nalaze u blizini. Ova ferata ima dva viseća mosta na kojima zastaje dah, što od ljepote, što od adrenalina. Ovdje otkrivate značenje riječi iz “ptičije perspektive” ili je možda bolje reći iz “perspektive sokola”.
Sa Magistralne ceste M5 od Sarajeva prema Palama vozi se prema Sokocu i nakon 18 kilometara vožnje, na platou Ravne Romanije, treba skrenuti desno i nastaviti još 4,4 km lokalnom cestom do planinarskog doma kojim upravlja Planinarsko društvo Glasinac iz Sokoca.
Od doma do polazne tačke via ferrata Sokolov put, koja se nalazi u samom podnožju Crvenih stijena, potrebno je oko 20 minuta hoda kroz šumu. Od početka do kraja ferate, to jeste, do uspona na sami vrh Crvenih stijena, potrebno je oko sat i trideset minuta. Na vrhu vas čeka fantastičan pogled na sve bliže planine – Jahorinu, Trebević, Igman, Bjelašnicu, Treskavicu i Visočicu.
Visinska razlika koju jedan planinar prelazi na ferati je oko 160 metara. Ferata je stručno izgrađena i pruža uzbudljiv doživljaj prolaska Crvenih stijena, gdje se uglavnom krećete uz pomoć sajle, pridržavajući se za stope. Sve instalacije su postavljene s izuzetnom pažnjom, s dovoljno hvatišta za ruke i sigurnih gazišta za noge. Na ferati se pojavljuju neki blagi prevjesni dijelovi, no uz povećanu koncentraciju oni predstavljaju izazov koji se lako prevazilazi. Prekrasna pogled koji vas čeka na vrhu je dovoljan razlog da savladate svoje strahove.
Voda koja podmlađuje
Romanija, što u prevodu znači zemlja Rimljana, kroz historiju je bila važna tačka. Tokom Drugog svjetskog rata, tačnije 1942. godine, preko nje su se povlačili partizani, o čemu svjedoči fotografija Josipa Broza Tita sa povezom na ruci i Ive Lole Ribara ispred Bogovićke pećine.
Vole je i rado posjećuju berači ljekovitih biljaka i gljiva, kao i lovci, ali i sportski ribolovci kojima je bistra Bioštica omiljena destinacija. Brojni su izvori pitke vode na Romaniji. Za romanijske vode legenda kaže da podmlađuju, pa možda baš zato u svojoj pjesmi Halid Bešlić pjeva „Samo da mi je hladne vode sa Romanije“.
