Safranbolu

Safranbolu

 Na nadmorskoj visini od oko 485 metara, u sjeverozapadnom dijelu Anadolije smestilo se jedno od najslikovitijih mjesta Turske. Nekada, ne tako davno, u XIX vijeku, polja začinske biljke – šafrana prekrivala su ovaj kraj. Vjerovatno zbog toga, naziv gradića Safranbolu i znači „polje šafrana“ („bolu“ na turskom znači – polje). Mnogo godina kasnije, sitacija se unekoliko promijenila – osim mjestimičnih polja šafrana u selu Davutobası (22 km istočno), oko samog Safranbola šafranu ni traga, ali je zato ovaj gradić širom Turske, ali i svijeta postao poznat po skoro do detalja očuvanim osmanlijskim kućama (na turskom: košk, ili konak), koje danas privlače izuzetno veliki broj domaćih i stranih turista.

Sve je počelo negdje u XVII vijeku, kada je gradić počeo da profitira jer osim što je bio na trgovačkom, nekadašnjem Putu svile, postao je značajna stanica trgovine sa priobaljem Crnog mora. Tokom XVIII i XIX vijeka, mnogi mještani su se obogatili od trgovine i u Safranbolu sagradili ljetnjikovce, osnivali karavansaraje, pomogli izgradnju džamija i turskih kupatila. Njihove radnje i radionice sa autentičnim, starim zanatima, još uvek stoje na istom mjestu gdje su se nalazile i prije više od jednog vijeka, a u njima se prodaje identična roba.

Safranbolu, stara česma, i tradicionalna drvena kuća

Foto: Ivana Dukčević

Drvene vile sa doksatima i autentičnim nameštajem iz XIX vijeka, pendžerima ispod kojih se iz sobe, iz poluležećeg položaja sa mindera vide bašte susjednih kuća i drvo poneke voćke, zagolicala su maštu i vratila u prošlost hiljade stranih turista koji su posljednjih godina počeli sve više da dolaze u Safranbolu i odsjedaju u ovim kućama. Naime, čitav stari Safranbolu (dio grada: Eski Çarşı) isključivo se sastoji od osmanlijskih vila iz XIX vijeka, od kojih je otprilike svaka druga vremenom pretvorena u predivne pansione. Interesantno je da prema zakonima gradnje XIX vijeka, ni jedna kuća nije smjela da bude sagrađena a da zaklanja vidik drugoj – prava komšija imala su da se poštuju.

Neobičan podatak vezan za turizam ovog mjesta, tiče se japanskih turista koji su ubjedljivo prvi na listi stranaca u posjeti Safranbolu. U novijem dijelu grada (Kıranköy) sazidana je memorijal-kuća po ugledu na japanske kuće, koja stoji odmah pored one tipične za Safranbolu. Ipak, apsolutno niko nije uspio da objasni zbog čega baš Japanci pokazuju toliko interesovanje za ovo mjesto. Objašnjenje vlasnika našeg pansiona u samom srcu starog mjesta, koji i sam ima najviše gostiju iz Japana, čiji natpisi na recepciji su osim na turskom i engleskom, i na japanskom, bilo je: „Japanci veoma cijene autentičnu arhitekturu“. Ima li naroda koji ne cijeni autentičnost neke arhitekture? Bilo kako bilo, osim Japanaca, u Safranbolu su prije par godine počeli da u većem broju stižu i njihovi susedi – Korejanci!

Safranbolu, kafana u Arasta bazaru

Foto: Ivana Dukčević

Kada uđete u jednu od safranbolskih kuća-pansiona, prije nego se popnete do svojih soba na spratu, morate izuti obuću i ostaviti je na drvenim policama. Čak i u hotelima, od vas će tražiti da na cipele navučete plastične nazuvke, kako ne bi oštetili tepihe i drveni pod star barem stotinu godina, onaj u hodnicima, ali i u svojoj sobi.

Safranbolu, osmanlijska kuća pretvorena u pansion

Foto: Ivana Dukčević

Zbog izuzetne očuvanosti i autentičnog enterijera kuća, kaldrmisanih ulica i atmosfere prošlosti koja odiše širom starog mjesta, UNESCO je 1994. godine, staro jezgro gradića Safranbolu proglasio dijelom svjetske kulturne baštine. U njemu možete vidjeti, prije svaga veliki karavansaraj Džindži han (Cinci Han) sagrađen 1645. godine, danas hotel sa 5 zvjezdica. Iako niste gost hotela, možete popiti kafu u unutrašnjem dvorištu koje je otvoreno za sve. Tu je i Tarihi Džindži hamam (Tarihi Cinci Hamam, pored karavansaraja), sagrađen iste godine, sa muškim i ženskim dijelom, prepoznatljiv po nekoliko kupola pokrivenih crijepom. Jedna od centralnih džamija u starom dijelu mjesta je Köprülü Mehmet Paşa Camii, sagrađena u periodu kada je istoimeni veliki vezir na neko vrijeme ovdje poslat u izgnanstvo.

Tokom lagane šetnje gradićem, pogledajte i Etno-muzej Kaymakamlar Müzesi Evi (ulica Alti Eski Çarşi 4), ulice Arasokak i Asmali Çarşi, staru česmu Kileciler Çeşmesi, ali i same kaldrmisane uličice, autentične za Safranbolu. Pauzu za kafu ili čaj, možda uz užinu, obavezno napravite u Arasta čaršiji (Arasta Çarşisi). U obliku latiničnog slova „U“, nevelika čaršija skoro potpuno pokrivena „krovom“ od vinove loze sastoji se od drvenih kućica sastavljenih u nizu, na čijem se vrhu nalazi Arasta kafanica – „Arasta Kahvesi“. Udobno smješteni na stolicama od kovanog gvožđa, ili klupama – sofama, ovdje možete popiti čaj, tursku kafu, ili salep (napitak od korijena divlje orhideje), pojesti tanjir čuvene turske čorbe od sočiva sa limunom, turski fast food “broj 1” – gozleme (gözleme), ili Köy Böreği („seoski burek“), sličan punjenim, zapečenim palačinkama sa sirom.

Safranbolu, ratluk “safrantat”

Foto: Ivana Dukčević

Sa vrha brda Hidrlik (HıdrılıkTepesi) pružaju se neki od najljepših, panoramskih pogleda na čitav stari dio mjesta. Sa druge strane, panoramu Safranbola možete vidjeti i ako se pješice popnete na vrh brda na kojem se nekada, do kraja XIX vijeka nalazila tvrđava. Brdo ćete lako prepoznati po žutoj kući, nekadašnjoj Gradskoj kući – Hükümet Konağı iz 1904. godine (Kalealtı sokak). Iako je originalna zgrada izgorjela u požaru 1976, Ministarstvo kulture i turizma kompletno je renoviralo ovo zdanje i pretvorilo ga u Muzej grada. Na vrhu brdašca, iza zgrade muzeja, odmah pored Sat kule nalazi se veoma pristojan restoran sa domaćom hranom „Hoş Sefa“ (Kalealtı Sok. Eski Tarihi Cezaevi).

Osim autentične arhitekture, i geološka struktura krajolika oko i u samom mjestu Safranbolu, veoma je interesantna. Stari dio smješten je u jednom od par svojevrsnih kanjona – procjepa između krečnjačkih brda (Tekekurum, Tokatlı, Düzce). Ispod i između najstarijih kuća, na najnižem nivou mjesta, nalaze se duboki rascjepi u zemlji u vidu pećina (najveće su Bulak i Hızar) u kojima žive slijepi miševi i golubovi. Ovi procjepi – kanjoni, davno su formirani vodama tri potoka (Akçasu, Gümüş i Bulak).

KAKO STIĆI

Safranbolu se nalazi 410 km istočno od Istanbula. Do njega ćete najlakše stići autoputem ka Ankari, gdje poslije pređenih oko 310 km skrenete ka sjeveru na magistralu, kod mesta Gerede (putarina za automobil, od Istanbula košta oko 6 evra).

GDJE ODSJESTI

Bez premca najbolja opcija za smještaj u samom centru starog mjesta je BASTONCU PANSIYON (Kaymakamlar Evi Alti 4, Safranbolu 78600 /  www.bastoncupension.com), čita se „Bastondžu pansijon“, i znači „Pansion štapova“. Naziv je dobio po staroj prodavnici drvenih štapova koja se nalazila na ovom mjestu (osnova kuće stara je oko 300 godina). Ako vas je dvoje ili troje, pokušajte da rezervišete sobu 101, na drugom spratu – imaćete utisak da boravite u etno-muzeju! Za razliku od većine soba na prvom, one na drugom imaju svoje kupatilo – iako veoma malo, i televizor. Noćenje sa doručkom u sobi sa kupatilom, po osobi košta oko 14 Evra. Po veoma sličnoj cijeni, možete odsjesti i u pansionu „Çesmeli konak”.

 

HRANA

Safrantat je jedinstven lokalni proizvod Safranbola. U pitanju je ratluk sa šafranom, koji se pravi i u mjestu Kıranköy, ali se prodaje po autentičnim poslastičarnicama širom Safranbola. Ipak, ratluk se poslije sječenja (dugački komadi kao crevo, sijeku se velikim makazama!) uvalja u kokos, čiji jak ukus donekle ne dozvoljava da se prepozna specifičan ukus šafrana.

 

ŠTA PAZARITI

Lokalni sapun ili domaći parfem od šafrana, korijen (lukovicu) šafrana za vašu baštu, šafrantat (ratluk od šafrana), ili specifične drvene suvenire (privjesci u obliku safranbolskih kućica sa doksatima, na primjer), miljee, priozvode iz kujundžijskih radnji.

 

Ivana dukčević, Furaj.ba