Safvet-beg Bašagić

    Safvet-beg Bašagić

    “Ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slučaj, dapače ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrjedio kad je pobjedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima.” (Safvet-beg Bašagić)

    Safvet-beg Bašagić je  jedna od najmarkantnijih ličnosti moderne bosanske i bošnjačke književnosti i začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. stoljeća. Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava. Poznat kao istaknuti pjesnik, prevoditelj, povjesničar, političar.

    Rodio se 6. maja 1870. Godine u Nevesinju. Porodica mu se preselila u Sarajevo 1882 gdje je završio sarajevsku gimnaziju. Od 1895. Do 1899. slusao je orijentalne jezike i historiju na Bečkom univerzitetu. Poeziju je počeo pisati jos kao učenik sarajevske gimnazije, a tokom studiranja u Beču napisao je  prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovacke dubrave), a tada piše i prve radove i prikuplja građu za historiju Bosne. Zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadzićem 1. maja 1900. godine pokreće  list Behar.

    Od 1900. do 1906. radi kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji I  osniva društvo Gajret, a potom i društva El-Kamer i Muslimanski klub. 1907. pokrece list Ogledalo, a godinu dana kasnije odlazi u Beč i pristupa izradi disertacije Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur koju je odbranio 1910. godine.

    U Beču dobiva doktorat iz orijentalnih jezika i povijesti islama. Nakon toga postaje profesor orijentalnih jezika na Zagrebačkom sveučilištu

    Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanski sabor i odmah potom, i  za predsjednika Sabora. Na tom položaju ga je zatekao i slom Monarhije.

    Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je umirovljen.

    Umro je 9. aprila 1934.g. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove džamije.