Veliki Heinrich Heine poklonio je BiH jednu od najljepših sevdalinki

    Veliki Heinrich Heine poklonio je BiH jednu od najljepših sevdalinki

    Jedan od najvećih pisaca svjetske i evropske književnosti, njemački pjesnik Heinrich Heine poklonio je BiH jednu od najljepših sevdalinki – “Kraj tanana šadrvana”.

    Pjesma je originalno napisana pod nazivom “Der Asra”, a na bosanski jezik je preveo književnik Safvet-beg Bašagić, no prevodili su je još i Aleksa Šantić, Vladimir Nazor i Dobriša Cesarić.

    Pretpostavlja se da je pjesma nastala 1845. ili 1846. godine u Parizu, gdje je Heine boravio od 1831. Orijent je za njega predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i osjetljivih ili rafiniranih osjećaja, stoga pjesma govori o tragičnoj ljubavi.

    Legenda o plemenu

    Postoji stara legenda o tome da u Jemenu postoji staro pleme koje se zove Azra (djevica). Ukoliko mladićima iz tog plemena nije dozvoljeno ili nije moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, oni odlaze u pustinju ili u rat da bi što prije umrli zaljubljeni jer ne žele da žive bez ljubavi. Ova legenda je ostavila snažan utisak na Heinricha Heinea i inspirisala ga da napiše pjesmu Azra. Na arapskom poluostrvu postoji provincija Asir, na jugozapadu Saudijske Arabije a naziv ove provincije znači nedostižni.

    Izvođači sevdalinke

    Himzo Polovina i Zaim Imamović smatraju se najboljim izvođačima ova čuvene sevdalinke, no pjevale su je i druge zvijezde i orkestri poput Hanke Paldum, Amire Medunjanin, Zvonka Bogdana, Emine Zečaj, Ibrice Jusića, Sarajevo Jazz Guerilla, Damir Imamović…  Hanka Paldum jedina je otpjevala na njemačkom jeziku.

    Ono što je posebno zanimljivo, pjesmu je obradio i Branimir Štulić koji je po ovoj pjesmi dao ime svojoj kultnoj muzičkoj grupi “Azra.”

    Stihovi ove sevdalinke našli su se i u pjesmi Crvene jabuke “Sa tvojih usana”.

     

    Kraj tanana šadrvana

    Kraj tanahna šadrvana
    gdje žubori voda živa,
    šetala se svakog dana
    sultanova kćerka mila

    Svakog dana jedno ropče
    stajalo kraj šadrvana,
    kako vr’jeme prolazilo,
    sve je bljedje, bljedje bilo

    Jednog dana zapita ga
    sultanova kćerka draga:
    Kazuj, robe, odakle si
    i plemena kojega si

    Ja se zovem El Muhammed,
    iz plemena starih Azra,
    što za ljubav život gube
    i umiru kada ljube