Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Veliki Heinrich Heine poklonio je BiH jednu od najljepših sevdalinki

Jedan od najvećih pisaca svjetske i evropske književnosti, njemački pjesnik Heinrich Heine poklonio je BiH jednu od najljepših sevdalinki – “Kraj tanana šadrvana”. Pjesma je originalno…

Jedan od najvećih pisaca svjetske i evropske književnosti, njemački pjesnik Heinrich Heine poklonio je BiH jednu od najljepših sevdalinki – “Kraj tanana šadrvana”.

Pjesma je originalno napisana pod nazivom “Der Asra”, a na bosanski jezik je preveo književnik Safvet-beg Bašagić, no prevodili su je još i Aleksa Šantić, Vladimir Nazor i Dobriša Cesarić.

Pretpostavlja se da je pjesma nastala 1845. ili 1846. godine u Parizu, gdje je Heine boravio od 1831. Orijent je za njega predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i osjetljivih ili rafiniranih osjećaja, stoga pjesma govori o tragičnoj ljubavi.

Legenda o plemenu

Postoji stara legenda o tome da u Jemenu postoji staro pleme koje se zove Azra (djevica). Ukoliko mladićima iz tog plemena nije dozvoljeno ili nije moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, oni odlaze u pustinju ili u rat da bi što prije umrli zaljubljeni jer ne žele da žive bez ljubavi. Ova legenda je ostavila snažan utisak na Heinricha Heinea i inspirisala ga da napiše pjesmu Azra. Na arapskom poluostrvu postoji provincija Asir, na jugozapadu Saudijske Arabije a naziv ove provincije znači nedostižni.

Izvođači sevdalinke

Himzo Polovina i Zaim Imamović smatraju se najboljim izvođačima ova čuvene sevdalinke, no pjevale su je i druge zvijezde i orkestri poput Hanke Paldum, Amire Medunjanin, Zvonka Bogdana, Emine Zečaj, Ibrice Jusića, Sarajevo Jazz Guerilla, Damir Imamović…  Hanka Paldum jedina je otpjevala na njemačkom jeziku.

Ono što je posebno zanimljivo, pjesmu je obradio i Branimir Štulić koji je po ovoj pjesmi dao ime svojoj kultnoj muzičkoj grupi “Azra.”

Stihovi ove sevdalinke Kraj tanana šadrvana našli su se i u pjesmi Crvene jabuke “Sa tvojih usana”.

Kraj tanana šadrvana

Kraj tanahna šadrvana
gdje žubori voda živa,
šetala se svakog dana
sultanova kćerka mila

Svakog dana jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
kako vr’jeme prolazilo,
sve je bljedje, bljedje bilo

Jednog dana zapita ga
sultanova kćerka draga:
Kazuj, robe, odakle si
i plemena kojega si

Ja se zovem El Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube
i umiru kada ljube
Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI