Selman Selmanagić – balkanski Le Corbusier koji je zadužio Berlin

    Selman Selmanagić – balkanski Le Corbusier koji je zadužio Berlin

    Zovu ga “balkanskim Le Corbusierom”. Baš poput njega, utjecao je na tok moderne arhitekture i danas mu se zbog toga divi cijela Njemačka, naročito Berlin kojeg je dovijeka zadužio.

    Selman Selmanagić; Foto: Aida Abadžić-Hodžić

    Rođeni Srebreničanin Selman Selmanagić spada među najuglednije arhitekate i dizajnere nekadašnjeg DDR-a. Njegovo ime jedno je od najznačajnijih u historiji njemačke moderne i savremene arhitekture. U njegovom radu, a naročito pedagoškoj praksi, očuvana je tradicija najvažnije škole evropske umjetničke avangarde – Bauhaus, na kojoj je Selmanagić diplomirao na Odsjeku za arhitekturu, u Dessau-u 1932. godine. Jedino je ime iz historije umjetnosti i arhitekture u Bosni i Hercegovini koji se obrazovao i umjetnički formirao u izravnom susretu i kroz saradnju sa vodećim imenima evropskog umjetničkog modernizma, poput Paula Kleea, Wassilyja Kandinskog, Waltera Gropiusa, Hannesa Meyera, Mies van der Rohea.

    Selmanagić s kolegama s Bauhausa; Foto: Aida Abadžić-Hodžić

    Jedan od najzaslužnijih u obnovi Berlina

    Dvadeset godina predavao je na Visokoj umjetničkoj školi – Kunsthochschule Weißensee u Berlinu. Odmah nakon Drugog svjetskog rata bio je član Kolektiva za planiranje za obnovu grada Berlina (1945-50) zbog čega je danas njegovo ime zlatnim slovima upisano u kulturnu memoriju grada. Zašto ga ne bi Berlin volio? Pripadaju mu zasluge za obnovu najznačajnih gradskih spomenika kulture poput katedrale, Humboldt unverziteta, Neue Wache, kao i za izgradnju najvećeg stadiona u Istočnom Berlinu (1950). Zaista, Berlin ga se i danas sjeća – u oktobru 2019. godine na zgradi Visoke umjetničke škole na adresi Bühringstraße 20, Uprava Senata grada Berlina za kulturu i Evropu otkrila je spomen-ploču sa njegovim imenom.

    Spomen-ploča u Berlinu; Foto: Aida Abadžić-Hodžić

    Selmanagić je bio i vrstan dizajner, te će ostati zapamćeni njegovi projekti uređenja brojnih interijera i dizajna namještaja, a naročito poznate Stolice za seminare (Seminarstuhl, 1949) koje su bile dijelom interijera svih školskih ustanova u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj.

    Stolica za seminare; Foto: Aida Abadžić-Hodžić

    Njemačko izdanje biografije

    Iako je njegovo ime upisano u mapu moderne Evrope i svijeta, Bosna i Hercegovina ne pamti svog velikana. Intenzivnim zalaganjem, radom i istraživanjem vrsne historičarke umjetnosti i profesorice sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Aide Abadžić-Hodžić njegovo ime postaje aktuelno i u domaćoj javnosti.

    Monografija na njemačkom jeziku

    Njena prva knjiga o životu i djelu Selmana Selmanagića objavljena je 2014. godine u izdanju Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića u Sarajevu izazvavši veliko zanimanje javnosti zbog Selmanagićeve dinamične životne i profesionalne priče. O njemu se, do tada, u Bosni i Hercegovini gotovo nije ni znalo. U aprilu 2018. godine u Berlinu je predstavljeno njemačko izdanje profesoricine knjige u prijevodu Azre Džajić-Weber objavljeno u vrlo prestižnoj izdavačkoj kući “Gebr. Mann Verlag”, specijaliziranoj za naslove iz oblasti arhitekture, umjetnosti, arheologije i etnologije, a u ediciji Pokrajinskog zavoda za zaštitu kulturne baštine i spomenika Berlina, s obzirom na značaj Selmana Selmanagića u obnovi Berlina nakon Drugog svjetskog rata. Njemački stručnjaci složili su se tada da je bilo vrijeme da se upravo Selmanagiću posveti jedna opsežna monografija poput te. Knjiga je promovirana u okviru obilježavanja 100. godišnjice od utemeljenja Bauhausa, legendarne škole arhitekture i primijenjene umjetnosti.

    Trg u Sarajevu

    Foto: Dani arhitekture

    U okviru tradicionalne manifestacije Dani arhitekture 2019. godine predstavljen je izvedbeni projekat prema kojem se trebao graditi trg i vidikovac Selman Selmanagić u Sarajevu, u naselju Ciglane, s kojeg se pruža lijep pogled na grad sa visine. Tako je planirano da Selmanagićevo ime ostane trajno upisano u kulturnu historiju grada. Trg i vidikovac bi se trebali graditi na zadnjoj stanici kosog lifta na Ciglanama. Za realizaciju ovog projekta odabrane su baš Ciglane zbog toga što su izvrstan primjer jedne stambene megastrukture koja čuva memoriju mjesta, a to je tema kojom se, kroz planiranje grada Schwedta početkom 1960-ih, bavio i Selmanagić. Također jedan od središnjih koncepata Selmanagićevog prostornog planiranja bio je i “doživljaj prostora”, zbog čega su Ciglane bile odličan izbor.

    Selmanagića džamija u Srebrenici

    Foto: I. Begić, Srebrenica Photo

    Selman Selmanagić rođen je davne 1905. godine u Srebrenici. Po zanimanju je bio stolar, ali se odlaskom u Njemačku dvadesetih godina prošlog vijeka toliko usavršio da je stigao i do prestižne funkcije dekana na jednoj berlinskoj visokoj školi. Danas se njegovo ime u kulturnoj mapi svijeta pamti kao slavno ime arhitekte, urbaniste, scenografa, dizajnera i pedagoga.

    U njegovom rodnom gradu, na imanju koje je pripadalo njegovoj porodici, danas ponosno stoji Čaršijska džamija, koja se naziva još i Selmanagića džamijom jer je izgrađena na lokalitetu koji je pripadao Selmanagićima, kao i najveći dio zemlje oko grada. U Srebrenici je još postojao i Selmanagića han, odnosno Stari han koji je srušen 1960-ih, a u njegovoj blizini bila je i kultna Osmina kafana gdje je i Selman dolazio i sjedio prilikom posjeta Srebrenici, krajem 1960-ih i tokom 1970-ih.

    Balkanski Le Corbusier

    Porodična kuća u Zvorniku u izgradnji koja je trebala biti dokaz ocu o stečenim znanjima i vještinama kako bi mu nastavio plaćati školovanje; Foto: Rad profesorice Aide Abadžić-Hodžić

    Sa njihovom gradnjom Selmanagić nema ništa. Jedina dva projekta koja je realizirao u bivšoj državi, kao student, bila je porodična kuća na njihovom imanju nedaleko od Zvornika (1931) zbog koje mu je otac odlučio nastaviti plaćati školovanje na Bauhausu. Kada je njegov profesor Hilberseimer vidio nacrte za kuću, prozvao ga je “balkanskim le Corbusierom”, što je za Selmana bio ogroman kompliment i poticaj. Ratnim dejstvima ta kuća je stradala, a bila je jedini sačuvani primjer Bauhaus arhitekture iz izvornog perioda djelovanja škole na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Selmanagić je u Srebrenici sagradio i dvojnu kuća za svoju braću Hasana i Nedžada (1969), koje i danas postoje u neposrednoj blizini Čaršijske (Selmanagića) džamije, ali u vrlo lošem stanju.

    S. Hodžić, Furaj.ba