Sjećanje na koncert legendarnog Bruca Dickinsona u Sarajevu

Tog 14. decembra 1994. godine nakon hiljadu dana života u opkoljenom Sarajevu, zvuk heavy metala nadjačao je metal iz granata, bombi, šrapnela, metaka i gelera.

U Bosanskom kulturnom centru održavao se koncert kojeg je Sarajlijama poklonio bivši pjevač legendarne grupe Iron Maiden Bruce Dickinson, koji je nastupao s pratećim bendom Skunkworks. Za Sarajlije taj koncert je značio da se ratu bliži kraj. Bio je ispunjen veličanstvenom energijom kakva se i dan-danas pamti.

Bio je to Dickinsonov posljednji koncert na turneji kojom je promovirao solo album “Balls To Picasso”. Nakon koncerta priznao je da mu je koncert u Sarajevu promijenio način na koji je gledao na ljude, život i smrt, što je kasnije detaljno opisao u svojoj biografiji “Čemu služi ovaj gumb”, a neke doživljaje s putovanja u Bosni opisao je i u pjesmi “Inertia”.

Alex Elena je izdao kolekciju fotografija ratom opustošenog Sarajeva, a bivši Dickinsonov basista Chris Dale je možda otišao najdalje – značajan dio svoje memorabilije je prodao (ili još uvijek) na eBayu u korist humanitarne zaklade koja pomaže djeci Bosne i Hercegovine. Na izvjestan način Dale je dao povod za snimanje filma “Scream For Me Sarajevo” kada je na stranici metaltalk.net u tri dijela ispričao što je sve doživio tokom tadašnjeg putovanja u glavni grad Bosne i Hercegovine. Njegova ispovijest nadahnula je bh. glumca Jasenka Pašića na istraživanje i realizaciju ideje za dokumentarni film “Scream for me, Sarajevo”.

Najprije da podsjetimo. Ideja za koncert rodila se kod časnika UN-a, majora Martina Morrisa koji je veliku pomoć imao kod glavnog zaštitara-vatrogasca Trevora Gibsona, također tada zaposlenog u UN-u koji se inače danas bavi muzičkom produkcijom. Prije Dickinsona u Sarajevo se usudila doći samo folk-heroina Joan Baez, u aprilu 1993, a prije nego što je Dickinson prihvatio, poziv je odbio sastav Motorhead. Dickinson, gitarist Alex Dickson, basist Chris Dale i bubnjar Alex Elena su bili informirani o ratu u Bosni i Hercegovini, ali nisu bili do kraja svjesni kako to uistinu izgleda u Sarajevu.

“Stvarno nisam mislio da će nas pustiti da odemo u pravi rat… ali tamo je bilo mnogo više nego pravi rat. Bilo je zastrašujuće”, rekao je Dickinson kasnije za Kerrang.

Ionako ludu zamisao su okolnosti učinile još luđom: Morrisov pretpostavljeni, general Michael Rose je zahtijevao da se koncert otkaže zbog loših uslova transporta, no to više nije bilo opcija: Dickinson i njegov prateći bend su već bili u avionu na putu za Split, odakle su se kamionom organizacije Serious Road Trip (prvobitno je bilo planirano helikopterom UN-a) otputili prema Sarajevu. “Kad si se zadnji put vozio kamionom na nastup?”, pitao je netko Dickinsona u vrijeme truckanja. “Mislim, 1980/81, dok sam još bio u Samsonu”, odgovorio je Bruce u filmu “Scream For Me Sarajevo“, vozeći se u jarko žutom kamionu koji je na ceradi imao motiv Ptice Trkačice (inače, vozila u vrijeme rata bi trebala biti što neupadnije obojena).

Vožnja preko beskrajno hladnog Igmana (po noći i po “ničijoj zemlji”) je bila ogroman izazov, i pjesme kao što su “Run to the Hills” i “Fear of the Dark” mogao je iskusiti na jedan naturalistički način, ali to je bio tek uvod u ono što će doživjeti u Sarajevu: zamračenja, redukcije struje i vode, nestašice hrane, natpisi “pazi, snajper”, susreti s djecom koja su izgubila svoje roditelje bile su slike ratnog Sarajeva.

“Došli smo u sirotište, bilo je djece koja nikad nisu vidjela gitaru. Malo smo zasvirali, bubnjar je zapljeskao u ritmu, a djeca su ‘prepoznala igru’ i pala kao pokošena, vrlo realno kako ljudi padaju kad su pogođeni. To je bila njima igra. Njima je pljeskanje bilo povezano s pucnjavom mitraljeza.”, rekao je još Dickinson za Kerrang. Tada dvadesetogodišnji Alex Elena je bio toliko šokiran situacijom da je ljudima koji su ga pitali za pomoć dao sav novac koji je imao sa sobom. Bruce je pak upitao jednog od lokalnih muzičara kako vježbaju u vrijeme kad nema struje. “Vježbamo duhom”, glasio je odgovor. “Moj Bože, vjerujem ti”, s poštovanjem je rekao Dickinson.

Kao predgrupa na koncertu su im nastupili sarajevski bendovi Sikter i Almanah. Bila je to velika stvar i za njih, i sigurno će ovaj koncert, baš kao i Sarajlije, uvijek pamtiti.

Film reditelja Tarika Hodžića inspiriran ovim koncertom jedan je od najboljih filmova o ratnom Sarajevu. Premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu nakon čega je doživio veliki uspjeh, te će biti prikazan u prime timeu BBC televizije 29. decembra u 21 sat.

Na godišnjicu održavanja koncerta 2015. godine Bruce Dickinson ponovo je posjetio Sarajevo kako bi evocirao uspomene. Tih je nekoliko dana boravka u Sarajevu snimao i materijal za ovaj film koji je nastao u produkciji Primetime. Ponovo je posjetio Sarajevo 2018. godine kako bi primio priznanje Počasni građanin Grada Sarajeva i još jednom potvrdio da je bio i ostao veliki prijatelj grada.