Menu
Menu
Kada u tražilicu na internetu ukucate ime Belme Pećanin, pojavit će se – inžinjer mašinstva, profesorica informatike, ovlašteni sudski tumač za švedski jezik, vlasnica i direktorica magazina Gracija i još mnogo toga. Tako je vide drugi. A kako ona samu sebe vidi, pitali smo ovu sjajnu ženu.
Razgovarala: Adisa Bečiragić
Multitasking žena. Ne žalim se i ne hvalim, ali stvarno u danu imam toliko uloga da ne bih znala šta prvo izdvojiti. Sebe vidim kao odgovornu osobu, koja ima puno privatnih i poslovnih obaveza i koja mora biti nadljudski organizovana da bi uspjela sve obaviti.
Nikad ne mirujem, pa su i odmori, kad za njih nađem vremena, aktivni i nije neobično što upravo dajem intervju za magazin koji svojim nazivom opisuje moju osobnost, kaže.
Medijsko čudo Gracija
Široj javnosti ste najprepoznatljiviji po magazinu Gracija. Šta Vas je u medijskoj industriji zavelo?
To da svjedočim nastajanju priča, da vidim kako se mijenja društvo i zbog onoga što mi u Graciji radimo. To zvuči idealistički kao pozicija jer imamo surovu stvarnost i nevjerovatne izazove da održimo print izdanje Gracije i slatka nam je pobjeda svaki put kad novo izdanje iziđeiz štampe.
Izdržavamo jer trčimo na duge staze i znamo da nema instant uspjeha, ljubomorno čuvamo ugled brenda i stvarno svi u Graciji volimo ovaj posao. Jednom ću podijeliti sa svima sve naše teške odluke, sva izazovna poglavlja, ali i inspirativne momente zbog kojih sam ostala na ovoj liniji društvene odgovornosti, imajući na umu sve sagovornike i sagovornice koji su na našim stranicama ispisivali svoje životne priče.
Gracija je posebna medijska priča, netipični ženski magazin. Šta je Gracija Belmi?
Svako društvo treba jednu Graciju, ovakav spoj lijepih i teških stvari, onih koje su korisne i onih koje inspirišu, motivišu ili otvaraju ladice empatije. Ponosna sam na društveni, ne samo medijski angažman Gracije. Trudimo se skrenuti pažnju na društvene grupe koje su u teškom položaju, poput osoba sa invaliditetom, samohranih majki, napuštene i djece bez roditeljskog staranja, izbjeglica i migranata, žrtava porodičnog nasilja… Bili smo inicijatori, realizatori i podržavaoci humanitarnih akcija.
Trenutno nas okupira organizacija humanitarne donatorske večeri za žene Palestine, koja će se održati u Narodnom pozorištu u Sarajevu 22. decembra. Želim pozvati pojedince, organizacije, institucije i firme da nam se pridruže, da pomognemo žrtvama zločina koji se odigrava pred našim očima u Palestini. Volim misliti da je Gracija medijsko čudo, da svaki put iznova pokazujemo snagu tima, da bilježimo sve što je vrijedno bilježenja i da oni koji nas čitaju to prepoznaju.
Problemi i izazovi
Na koju vrstu kompromisa niste pristajali tokom Gracijinih 18 godina?
Ako je kompromis takav da se bilo ko od članova redakcije osjeća nelagodno, na to ne pristajem. Ne volim kad ljudi ne poimaju ogroman proces proizvodnje koji stoji iza magazina kakav je Gracija, te nas olako shvataju. Mi sa velikom posvećenošću radimo posao koji znači i veliku odgovornost u javnom prostoru.
Većini žena se, kada upoznaju žene poput Vas, iznad glave pojavi upitnik ispred kojeg stoji „Kako joj to uspijeva? Kako Vam uspijeva?
Znam puno žena vrijednih divljenja i žena koje pomjeraju granice, za koje se to isto pitam. Ne znam njihov recept, ali moj je organizovanost i posvećenost. Pored računara imam tefter u koji ujutro pišem dnevne obaveze i ne idem s posla dok sve ne prekrižim.
Trudim se da u privatnom životu ničega ne manjka. Družim se s porodicom, prijateljima, dočekujem goste za koje sa zadovoljstvom pripremam večere, kuham, idem u teretanu, radim jogu, ljeti vozim bicikl, zimi skijam, često vikendom planinarim, volim da putujem.
Sreća je da se od posla odmaram uz kućne obaveze, pa ih obavljam lako i sa zadovoljstvom. Slobodno vrijeme lako organizujem jer imam puno želja čije me ispunjavanje usrećuje.
Kako se nosite s poslovima koje ne volite?
Ja sve volim raditi – nešto manje, nešto više. Za poslove koje manje volim samo trebam više vremena da počnem, a kad počnem odradim ih kao da sam ih čitav život čekala.
Koliko je u Vašem ličnom rastu bila važna podrška porodice i koliko je teško graditi karijeru koja nije „samo posao“ i očuvati porodicu?
Kad nađeš svrhu i okružiš se ljudima s kojim dijeliš iste vrijednosti, onda se sve kockice poslože. Da je daleko od idealnog – jeste, ali ja nikada nisam prikazivala sebe kao nekog ko ima sve odgovore. Problemi i izazovi postoje i rješavaju se od situacije do situacije.
Zašto volim nagrade
Nedavno ste dobili priznanje žena iz komunikacijske industrije. Koliko su priznanja važna? Koliko je važno da žene jedna drugu podržavaju?
To sam priznanje doživjela i kao priznanje Mersihi Drinjaković, ali i ostalim koleginicama, a nadam se da mi muškarci neće zamjeriti – i Mensuru Muzuroviću i ostalim kolegama u Graciji. Žene su još uvijek žrtve patrijarhalnih shvatanja po kojima su i u porodici i u poslu u startu osuđene da moraju biti dvostruko uspješnije i vrjednije od muškaraca da bi bile prihvaćene kao ravnopravne.
Živimo u vremenu u kojem je nasilje nad ženama prepoznato jedino kada se dogode užasni činovi nasilja nad njima, čemu, nažalost, skoro svakodnevno svjedočimo u našoj zemlji. Svaka nagrada za ženu je podstrek, motiv i znak da je njen trud primijećen. U društvu u kojem je ženama teže nego muškarcima važno je da one među sobom budu solidarne. Time prave put ravnopravnijem društvu.
Kraj je godine. Po čemu ćete pamtiti 2023. godinu? Jeste li spremili planove za narednu?
U 2023. godini Gracija je proslavila 18. rođendan. Ponosna sam da smo opstali na tržištu. Dobila sam dvije važne nagrade, nagradu „Super žena“ na Festivalu savremene žene u Tuzli i nagradu „Media star“ na godišnjoj Woman.Comm konferenciji, koje su mi podstrek da dalje radim i sa svojim se timom borim da održim Gracijinu visoku poziciju na bosanskom medijskom tržištu.
Planovi su već na papiru, a da bih ih nabrojala trebao bi nam još jedan intervju. Reći ću da spremamo puno novosti, iznenađenja i lijepih priča, a nastavljamo i sa društveno angažiranim radom.
