Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Titov bunker u Konjicu – Tajna crvenog telefona

Možda u njenoj utrobi nema zlata, kako bi neko zbog imena pomislio, ali planina Zlatar nadomak Konjica, skrivala je najvredniju imovinu bivše Jugoslavije, vredniju od zlata…

BiH Bucket List Challenge

Izazov #67 – Posjeti najbolje čuvanu tajnu bivše Jugoslavije

Možda u njenoj utrobi nema zlata, kako bi neko zbog imena pomislio, ali planina Zlatar nadomak Konjica, skrivala je najvredniju imovinu bivše Jugoslavije, vredniju od zlata – Titov bunker, za čije je postojanje javnost saznala 2000. godine.

Foto: Furaj.ba

Osim radnika koji su pažljivo birani i koji su morali potpisati Ugovor o šutnji, za izgradnju bunkera koji bi služio u svrhu skloništa od atomske katastrofe, znala su samo četiri komandanta. Njihova imena i danas su misterija.

Na prvi pogled, to su samo tri obične kuće smještene u carstvu hercegovačke prirode. Međutim, te kuće su desetinama godina skrivale tajnu o najvećem vojnom objektu, trećem po značaju u SFRJ. Kada uđete u objekt, već na prvom koraku naći ćete se u paralelnom svijetu, koji podsjeća na kulise naučno-fantastičnih filmova.

NAMJENA BUNKERA

Objekt kodnog naziva Istanbul, kasnije prozvan kao Armijska rezervna komanda i  Atomska ratna komanda u narodu najpoznatiji kao Titov bunker. Građen je u potpunoj tajnosti punih 26 godina, od 1953. do  1979. godine.

Gradnja je koštala tadašnjih 4,6 milijardi američkih dolara, što bi u današnjoj protuvrijednosti bilo više od 10 milijardi američkih dolara. Sagrađen je kao sklonište za predsjednika Tita, njegovu porodicu i bliže saradnike u slučaju atomskog rata, a osim toga bi funkcionisao i kao centar vojnih operacija.

Foto: Furaj.ba

U slučaju opasnosti od nuklearnog udara bunker je bio spreman primiti 350 osoba iz najvišeg vojnog i političkog vrha bivše SFRJ. Jedina žena među njima bila bi supruga Josipa Broza Tita, Jovanka Broz. Od svih drugih funkcionera očekivano je da se u bunker sklone sami, bez supruga i porodica.

U bunkeru su mogli boraviti šest mjeseci bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom. u njemu se nalazi sve što je potrebno za normalan život. Rezervoari s pitkom vodom, cisterne s naftom, skladišta hrane i lijekova, medicinski blok, špijunske i spavaće sobe, konferencijske dvorane i snažni klima uređaji koji i danas rade. Još mnogo toga smješteno je na 6.500 kvadrata prostora na dubini od 280 metara ispod zemlje.

Temperatura u bunkeru je između 21 i 23 stepena celzija, a vlažnost zraka od 60 do 70 posto, što predstavlja odlične uslove za život. 

Titov bunker je tajnim prolazom bio povezan i s heliodromom, na kojem su helikopteri, skriveni u šumi, bili uvijek spremni za polijetanje. U vrijeme kada Konjic nije bio telefonski povezan s ostatkom svijeta, bunker je imao 350 telefonskih linija, te teleks i telefaks aparate, koji je u to doba bio posljednja riječ tehnike.

Namještaj koji se nalazi u bunkeru je rađen od prvoklasnog slavonskog hrasta, osim Titovog kabineta koji je rađen od orahovine. Stolarija je rađena od aluminijuma i PVC-a.

STRUKTURA BUNKERA
Foto: Furaj.ba

Bunker je sastavljen od tri dijela. Prvi, maskirni dio vidljiv je izvana i to nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, te objekta za smještaj tehničke podrške.

Kada se prođe kroz hodnik prve kuće, otvaraju se metalna vrata debljine 1,20 metara, iza kojih je tunel koji vodi u srce atomskog skloništa na dubinu od 280 metara. Zidovi tunela su izrađeni ručno od drveta, a cijeli objekt osvjetljava 6.000 neonki. Tuneli su veza između maskirnog dijela i atomskog skloništa koje može izdržati nuklearni udar od 20 kilotona. Posljednji dio objekta ima 12 blokova.

Nakon raspada Jugoslavije 1992., JNA je naredila rušenje kompleksa kako ne bi ostao pod kontrolom vlasti BiH, ali je vojni odred odbio izvršiti naredbu i umjesto toga predao ga bh. vladi. Tek 2000. godine javnost je saznala za Titov bunker, a od 2011. on je otvoren za posjetitelje. 

Do sada je u bunkeru izloženo 150 umjetničkih djela i smatra da je to najvrjednija kolekcija savremene umjetnosti u Jugoistočnoj Evropi.

CRVENI TELEFON

Crveni telefon jedan je od glavnih simbola bunkera, a i danas izgleda kao nov. No, ne radi još od 1992. godine, kada se u bunkeru odvijala prava drama. Bunker je bio uređen tako da, u slučaju da padne u ruke neprijatelju, 16 oficira koji su ga čuvali, odmah napuste objekt. Zatim bi uslijedio poziv na crveni telefon, kojim bi se automatski aktiviralo nekoliko tona eksploziva.

Foto: Furaj.ba
Kada je 1992. godine bunker predat Armiji BiH, dvojica oficira su odbila naređenje za uništenje, pokidali su žice na crvenom telefonu i tako spasili bunker.
Bunker je danas otvoren za posjetitelje. U njemu se održava bijenale savremene umjetnosti.

POSJETE BUNKERU

 U Titov bunker možete doći direktno ili putem turističkih agencija s područja grada Konjica koje organizuju posjete Titovom bunkeru. Udaljenost od centra grada cc 7km.

Cjenovnik ulaznica u Titov bunker

Kategorija posjetioca Cijena ulaznice
Standardna ulaznica (strani državljani) 40,00 KM
Rezidenti (državljani BiH) 20,00 KM

Prije same posjete, preporučujemo da obavezno provjerite zvaničnu web stranicu  kako biste potvrdili trenutne informacije i izbjegli eventualne neprijatnosti.

Musala do br.1, 88400 Konjic
+387 36 727 645
info@welcometokonjic.ba

welcometokonjic.ba


BiH Bucket List Challenge

Izazov #67 – Posjeti najbolje čuvanu tajnu bivše Jugoslavije

Glavni sponzor:

Sponzori projekta:

             

Medijski pokrovitelji: 

        

   

Zato što jedan članak nije dovoljan…

KONJIC, GRAD KOJI SPAJA HERCEGOVINU S BOSNOM

BORAČKO JEZERO

🍃
Prirodi ste došli u goste. Tretirajte je s poštovanjem. Kad odlazite, ponesite smeće – svoje i tuđe. Neka ljepota ostane…
Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI